Prva fotografija u boji: kako je nastala 1861. i tko ju je izumio

Fotografija u boji izumljena je 1861. godine, kada je škotski fizičar James Clerk Maxwell zajedno s fotografom Thomasom Suttonom stvorio prvu trajnu fotografiju u boji – prikaz vrpce od tartana. Prvi komercijalno uspješan postupak, Autochrome braće Lumière, stigao je tek 1907., a fotografija u boji postala je zaista raširena s pojavom Kodachromea 1935. godine. Put od crno-bijelog svijeta do milijuna boja koje danas snima svaki mobitel trajao je, dakle, više od stoljeća – i pun je detalja koji zvuče kao znanstvena fantastika.

Prva fotografija u boji nastala je od tri crno-bijele

Maxwell je bio fizičar, a ne fotograf, i upravo mu je to pomoglo. Njegova teorija govorila je da ljudsko oko svu raskoš boja gradi iz samo tri osnovne: crvene, zelene i plave. Ako je to točno, zaključio je, boju bi se moglo i fotografirati – u tri koraka. Thomas Sutton je 1861. snimio tri odvojene crno-bijele fotografije iste vrpce od tartana, svaku kroz drugi obojeni filtar: crveni, zeleni i plavi. Kada je Maxwell te tri fotografije istodobno projicirao kroz iste filtre, na platnu se pojavila vrpca u boji.

Jeste li znali da taj slavni pokus zapravo nije smio uspjeti? Fotografske emulzije toga doba bile su gotovo slijepe na crveno svjetlo. Kasnije analize pokazale su da je crveni dio vrpce na fotografiji registriran zahvaljujući ultraljubičastom zračenju koje su crvene tkanine reflektirale. Maxwell je, drugim riječima, imao i znanje i sreće. No princip koji je demonstrirao bio je ispravan i na njemu počiva doslovno svaki sustav za snimanje boje koji je uslijedio – do današnjih senzora.

Zašto su fotografi još pola stoljeća snimali crno-bijelo

Ako je boja dokazana 1861., zašto su naši pradjedovi na fotografijama i dalje sivi? Zato što je Maxwellova metoda bila znanstveni pokus, a ne praktičan alat. Tražila je tri odvojene ekspozicije, pa je svaki pokretni motiv bio nemoguć. Oprema je bila glomazna i komplicirana, materijali neosjetljivi na dio spektra, a izrada gotove fotografije zahtijevala je posebne tehnike i duboki džep. Crno-bijela fotografija bila je jednostavnija, brža i daleko jeftinija, pa je ostala standard kroz cijelo kasno 19. stoljeće.

Autochrome: boja iz krumpirova škroba

Preokret su 1907. donijela braća Auguste i Louis Lumière, ista ona koja su svijetu dala i prve filmske projekcije. Njihov Autochrome bio je prvi komercijalno uspješan postupak fotografije u boji, a temeljio se na sastojku koji biste prije očekivali u kuhinji nego u laboratoriju: krumpirovu škrobu. Milijuni mikroskopskih zrnaca škroba, obojenih u tri boje, bili su naneseni na staklenu ploču i djelovali su kao sićušni filtri. Umjesto tri odvojene snimke, fotografu je odjednom bila dovoljna jedna jedina ploča.

Ekspozicije su i dalje bile duge, ali rezultat je bio čaroban: mekane, pastelne boje i fina zrnatost zbog kojih se autochromi i danas doživljavaju kao male impresionističke dragocjenosti. Upravo su tim postupkom nastale najpoznatije rane fotografije Pariza u boji, poput prikaza Eiffelova tornja koji je 1914. snimio Auguste Léon.

Kodachrome: boja napokon za svakoga

Prava demokratizacija boje počela je 1935. godine, kada je Eastman Kodak predstavio Kodachrome. Zanimljivo, film koji je promijenio povijest razvila su dva profesionalna glazbenika, Leopold Mannes i Leopold Godowsky, koji su se kemijom bavili iz strasti. Kodachrome je donio žive boje, izvrsne detalje i pouzdanost kakvu dotad nitko nije vidio, pa su ga brzo prigrlili profesionalci, novinari, putnici i ilustrirani magazini. Bio je to proizvod tvrtke koja je u povijesti ostavila i neočekivanije tragove – Kodak je, primjerice, na vlastitom filmu slučajno otkrio testiranje atomske bombe.

Samo nekoliko godina kasnije pojavili su se i kolor negativ filmovi, dostupni običnim potrošačima. Do šezdesetih i sedamdesetih godina boja je pretekla crno-bijelu fotografiju u obiteljskim albumima, oglašavanju i putopisima. A da priča o analognoj boji nije gotova, dokazuje i činjenica da na tržište i danas stižu potpuno novi kolor filmovi.

Digitalno doba: Bayerov filtar i 160 godina stara ideja

Možda najljepši dio cijele priče jest da digitalna revolucija nije odbacila Maxwellovu ideju, nego ju je usavršila. Senzor digitalnog fotoaparata sam po sebi ne vidi boju, već samo intenzitet svjetla. Boju mu daje Bayerov filtar, mozaik crvenih, zelenih i plavih polja preko piksela, a softver iz tih podataka slaže konačnu fotografiju u boji. Rani digitalni fotoaparati osamdesetih i devedesetih imali su skromnu rezoluciju, no senzori su napredovali vrtoglavom brzinom.

Danas pametni telefoni, mirrorless fotoaparati i dronovi bilježe milijune boja u djeliću sekunde – i svi rade na istom principu crvene, zelene i plave koji je Maxwell demonstrirao prije više od 160 godina. Svaka fotografija koju ste danas snimili u sebi nosi mali komad one vrpce od tartana iz 1861. godine. Kada sljedeći put pritisnete okidač, vrijedi se sjetiti koliko je znanosti, strpljenja i sretnih slučajnosti trebalo da bi taj trenutak bio u boji.

Česta pitanja

Kada je snimljena prva fotografija u boji?

Prva trajna fotografija u boji nastala je 1861. godine. Fizičar James Clerk Maxwell i fotograf Thomas Sutton snimili su vrpcu od tartana kroz crveni, zeleni i plavi filtar te tri snimke projicirali zajedno, čime je nastao prikaz u boji.

Što je Autochrome?

Autochrome je prvi komercijalno uspješan postupak fotografije u boji, koji su 1907. predstavila braća Lumière. Koristio je milijune mikroskopskih zrnaca obojenog krumpirova škroba kao filtre u boji, pa je fotografu bila dovoljna jedna staklena ploča umjesto tri odvojene snimke.

Kada je fotografija u boji postala uobičajena?

Masovna upotreba počela je s Kodachromeom 1935. godine i kolor negativ filmovima koji su uslijedili. Do šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća boja je prestigla crno-bijelu fotografiju u gotovo svim područjima, od obiteljskih albuma do oglašavanja.