Postoji li Kodak još uvijek? Priča o tvrtki koja je izumila digitalni fotoaparat pa ga sakrila

Postoji li Kodak još uvijek? Da, tvrtka i danas posluje, ali to više nije div koji je nekad prodavao devet od deset filmova u Americi. Kodak je preživio bankrot, jako se smanjio i danas proizvodi film, kemikalije i materijale za tisak, dok istovremeno licencira svoje slavno žuto-crveno ime. Iza tog kratkog odgovora krije se jedna od najpoučnijih priča u povijesti fotografije i tehnologije uopće.

Malo je imena koja su toliko srasla s fotografijom kao Kodak. Za nekoliko generacija riječ „Kodak moment” značila je trenutak vrijedan pamćenja, a žuta kutijica filma bila je jednako prepoznatljiva kao i sam čin škljocanja. Pa ipak, tvrtka koja je fotografiju izvukla iz ateljea i stavila je u ruke običnih ljudi danas je tek sjena svoje nekadašnje veličine. Kako se to dogodilo i, još važnije, čemu nas ta priča može naučiti?

George Eastman i rođenje masovne fotografije

Priča počinje krajem 19. stoljeća. George Eastman, mladi bankovni službenik iz Rochestera, htio je fotografiju osloboditi teških staklenih ploča i otrovnih kemikalija koje su je činile rezerviranom za profesionalce i bogate entuzijaste. Godine 1888. predstavio je jednostavan kutijasti fotoaparat napunjen rolom filma i prateći slogan koji će postati legendaran: „Vi pritisnete gumb, mi ćemo ostalo.”

Ideja je bila genijalna u svojoj jednostavnosti. Kupac bi snimio cijelu rolu, poslao cijeli fotoaparat natrag u tvornicu, a Kodak bi razvio fotografije i vratio aparat s novim filmom. Fotografija je odjednom postala hobi dostupan svakome, a ne samo posvećenima. Kasniji Brownie, jeftin fotoaparat iz 1900., dodatno je srušio cijenu i doslovno stvorio pojam obiteljske fotografije. Kodak nije samo prodavao aparate – prodavao je naviku snimanja, a s njom i beskrajne role filma na kojima je zaradio bogatstvo.

Fotoaparat koji je Kodak izumio pa sakrio

Ovdje priča postaje gotovo nevjerojatna. Godine 1975. mladi inženjer Steven Sasson u Kodakovom je laboratoriju sastavio napravu veličine tostera koja je snimala crno-bijele fotografije na magnetsku kasetu i prikazivala ih na televizoru. Bio je to prvi digitalni fotoaparat na svijetu – i izumio ga je upravo Kodak, tvrtka koja je živjela od prodaje filma.

Reakcija uprave bila je mlaka. Zašto bi tvrtka koja je prodavala devet od deset filmova u Americi gurala tehnologiju koja bi film učinila nepotrebnim? Izum je uljudno pohvaljen i zatim gurnut u ladicu. Upravo taj trenutak – kada je div odlučio zaštititi ono što ima umjesto da zagrli ono što dolazi – odlično dočarava kratki dokumentarni video u nastavku.

Kako je div pao

Digitalna revolucija koju je Kodak sam začeo stigla je krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih, ovog puta iz drugih ruku. Japanski proizvođači i novi igrači ponudili su digitalne fotoaparate, a potom su i mobiteli s ugrađenim aparatima učinili film gotovo suvišnim za prosječnog korisnika. Prodaja filma, na kojoj je počivalo cijelo Kodakovo carstvo, urušila se u samo nekoliko godina.

Tvrtka se pokušavala prilagoditi, ali sporo i nesigurno, previše vezana uz posao koji je desetljećima donosio golemu zaradu. Godine 2012. Eastman Kodak proglasio je stečaj prema američkom Chapteru 11. Za mnoge je to bio šokantan trenutak: tvrtka koja je izmislila masovnu fotografiju i prvi digitalni fotoaparat pala je jer nije vjerovala u vlastiti izum. Kodak je prodao dio patenata, ugasio niz odjela i izronio iz stečaja 2013. kao znatno manja kompanija.

Postoji li Kodak danas?

Postoji, i to na nekoliko načina. Današnji Eastman Kodak prije svega je tvrtka za napredne materijale i kemikaliju: proizvodi za komercijalni tisak, funkcionalne kemikalije, filmske podloge, pa čak i sastojke za farmaceutsku industriju. Uz to, Kodak je jedan od rijetkih proizvođača koji i dalje pravi fotografski film, a njegovi klasici poput Kodak Golda, Portre i Tri-X-a doživljavaju pravu renesansu među mlađim naraštajima koji ponovno otkrivaju analognu fotografiju.

Dio prepoznatljivog imena danas živi i kroz licenciranje: Kodakov logo možete pronaći na fotoaparatima, digitalnim okvirima, pa i odjeći koje sama tvrtka ne proizvodi, nego dopušta drugima da nose slavni brend. Kodak je tako postao i tvrtka i zaštitni znak – manja nego prije, ali daleko od mrtve. Zanimljivo je da upravo film, tehnologija koju su mnogi otpisali, danas Kodaku donosi vjetar u leđa jer potražnja za analognim filmom raste brže nego što je itko očekivao.

Što Kodakova priča uči fotografe

Kodakov uspon i pad često se navode kao školski primjer tvrtke koju je uništila vlastita nespremnost na promjenu. No za nas fotografe tu je i toplija pouka. Kodak je fotografiju učinio demokratskom, dostupnom svima, i upravo se ta ideja danas nastavlja – samo što umjesto žute kutijice filma u džepu nosimo mobitel s aparatom. Alati se mijenjaju, ali želja da zabilježimo trenutak ostaje ista.

Za domaće ljubitelje fotografije priča ima i vrlo opipljiv nastavak. Kodakov film i danas se može kupiti u hrvatskim fotoradnjama i webshopovima, a sve više mladih uzima stare analogne fotoaparate te ponovno uči strpljivo snimanje na 36 kadrova. Ako tek ulazite u svijet fotografije, bez obzira snimate li na film ili digitalno, kroz osnove vas može provesti naš tečaj fotografije u kojem od nule slažete znanje o svjetlu, kompoziciji i opremi.

Česta pitanja

Postoji li Kodak još uvijek?

Da. Eastman Kodak i dalje posluje, ali kao mnogo manja tvrtka usmjerena na tisak, kemikalije i materijale, uz proizvodnju fotografskog filma. Bankrot iz 2012. preživio je i izronio 2013. u znatno smanjenom obliku.

Je li Kodak stvarno izumio digitalni fotoaparat?

Jest. Kodakov inženjer Steven Sasson 1975. je izradio prvi digitalni fotoaparat na svijetu. Tvrtka izum nije agresivno razvila jer se bojala da će naškoditi golemoj prodaji filma.

Može li se Kodakov film još kupiti?

Može. Klasici poput Kodak Golda, Portre i Tri-X-a i dalje se proizvode i sve su traženiji zbog obnovljenog zanimanja za analognu fotografiju, uključujući i hrvatsko tržište.

Kodakova sudbina podsjeća nas da nijedna tehnologija nije zauvijek, ali da dobra fotografija nadživljava svaki format. Možda je najveća ironija u tome što je upravo film, ono staro i naizgled prevladano, tvrtki dao drugi život – dokaz da u fotografiji ništa nikad nije sasvim gotovo.