Smijete li fotografirati ljude na javnom mjestu? Što kaže hrvatski zakon?

Napomena: ovo je opći pregled, a ne pravni savjet. Za konkretan slučaj obratite se odvjetniku ili Agenciji za zaštitu osobnih podataka.

Smije li se fotografirati ljude na javnom mjestu u Hrvatskoj? Načelno da. Problem gotovo nikad nije u tome da pritisnete okidač, nego u tome što poslije radite s fotografijom. Zakon razdvaja snimanje od objave, a većina svađa na ulici događa se upravo zato što ljudi to dvoje miješaju.

Scenarij koji svaki ulični fotograf prije ili poslije doživi: stojite na trgu, snimite kadar, i već vam netko prilazi – „Jeste li mene slikali? Nemate pravo, obrišite to.“ Puls naraste, a u glavi se vrti pitanje tko je tu zapravo u pravu.

Dobra vijest je da hrvatski propisi na to imaju prilično jasan odgovor. Loša je što ga gotovo nitko ne zna, pa se rasprava obično vodi na pola istine s obje strane. Razložimo mirno što stvarno vrijedi.

Snimanje i objava nisu ista stvar

Ovo je rečenica koju vrijedi zapamtiti prije svega ostalog. Vaša fotografija osobe na kojoj se ta osoba prepoznaje smatra se njezinim osobnim podatkom, jednako kao ime ili broj telefona. Sve dok ta fotografija stoji na vašoj memorijskoj kartici i nigdje je ne objavljujete, u praksi ste u sigurnoj zoni.

Tek objava i daljnja obrada – na webu, društvenim mrežama, u izložbi ili oglasu – traže pravni temelj: privolu osobe ili takozvani legitimni interes. Drugim riječima, čin snimanja na javnom mjestu i čin objave dvije su odvojene stvari, a osoba s ulice najčešće reagira kao da su jedna.

Što vrijedi kad vam netko priđe i kaže da ga ne smijete fotografirati

Načelno – može vam to reći, ali vas ne može prisiliti. Na javnoj površini, gdje nema istaknute zabrane fotografiranja, nitko nema zakonsku ovlast zabraniti vam sam čin snimanja niti tražiti da na licu mjesta izbrišete snimke. Tu ovlast nema slučajni prolaznik, a u pravilu ni policija, osim ako je počinjeno kazneno djelo.

To ne znači da osoba nema nikakva prava. Ima ih, ali ona se aktiviraju kod objave:

• može uložiti prigovor na obradu svojih podataka,
• može se obratiti AZOP-u (Agenciji za zaštitu osobnih podataka) i tražiti utvrđivanje povrede,
• ako joj objavom nastane šteta, može tražiti naknadu.

Zato je mudrost uličnog fotografa u Hrvatskoj jednostavna: oko snimanja imate puno prostora, ali kod objave prepoznatljive osobe koju ste ciljano izdvojili iz mase budite oprezni. Upravo na toj točki AZOP zna biti stroži nego što fotografi očekuju: za pojedinačnu fotografiju koja nekoga vadi iz gomile (klasičan primjer je snimanje „špice“) smatraju da je za zakonitu objavu poželjna privola te osobe, iako je snimljena na javnom prostoru.

A „obrišite to odmah“?

Nitko vas na ulici ne može natjerati da brišete. Ako je osoba uznemirena, najjači potez nije pravna prepirka nego ljudski – objasnite što radite, pokažite kadar, i ako inzistira, ponudite da je nećete objaviti. Većina napetih situacija splasne čim čovjek shvati da niste prijetnja.

Gužva, događaji i javne osobe

Kad snimate opću scenu – vrevu na trgu, publiku na koncertu, navijače na utakmici – situacija je popustljivija. Tu prevladava legitimni interes i sloboda medija utvrđena Zakonom o medijima, jer ljudi razumno mogu očekivati da će na takvom mjestu biti snimljeni kao dio mnoštva.

Kod javnih osoba zakon je još izričitiji: tko svojim djelovanjem sam privlači pozornost javnosti ne može tražiti istu razinu zaštite privatnosti kao ostali građani, osobito kad prevladava opravdani javni interes.

Gdje prestaje sloboda fotografa

Tri crte koje se ne prelaze:

• Prostor zaštićen od pogleda. Snimanje osobe u stanu, dvorištu iza ograde ili sličnom prostoru posebno zaštićenom od pogleda može biti kazneno djelo, neovisno o tome stojite li vi na javnoj površini.
• Privatni prostor s pravilima. Unutrašnjost kafića, kluba, dvorane ili privatni posjed – vlasnik određuje smije li se snimati, a istaknuta zabrana fotografiranja se poštuje.
• Djeca. Uvijek dodatan oprez. Ako se dijete izdvaja iz mase, za objavu treba privola roditelja.

Vrijedi spomenuti i da svaka osoba ima takozvano pravo na vlastitu sliku, koje se prije svega tiče objave njezina prepoznatljivog portreta. Vi ste autor fotografije i imate autorska prava na nju, ali to vam samo po sebi ne daje pravo objaviti svakoga koga ste snimili.

Praktični bonton koji vas čuva od većine problema

Zakon je jedno, a mirna šetnja gradom drugo. Nekoliko navika rješava većinu situacija prije nego što eskaliraju: snimajte otvoreno, a ne kradomice; budite spremni u jednoj rečenici objasniti što i zašto radite; ako netko izričito ne želi biti na fotografiji, jednostavno ga nemojte objaviti; a kod portreta koji nekoga jasno izdvajaju, kratko pitanje „smijem li?“ pretvara potencijalnu svađu u suradnju.

Zaključak

Ulična fotografija u Hrvatskoj nije ilegalna i ne morate hodati gradom kao da kršite zakon. Ali sloboda koju imate kod okidača nije ista kao sloboda kod objave, i baš u tom razmaku živi gotovo svaki nesporazum. Fotograf koji to razumije snima opuštenije, jer zna gdje je granica i ne mora je testirati na svakom prolazniku.

Snimanje i objava su dvije odvojene radnje

Ovo je razlika koja rješava većinu nedoumica. Snimanje fotografije i njezina objava dvije su obrade podataka i za svaku se posebno gleda postoji li osnova.

Fotografija snimljena za sebe i spremljena na disk ulazi u takozvanu kućnu iznimku, jer se radi o isključivo osobnoj aktivnosti. Ista fotografija objavljena javno izlazi iz te iznimke. Ista fotografija upotrijebljena u oglasu je treći slučaj, i za njega u pravilu uvijek treba izričita suglasnost.

• Za sebe: kućna iznimka, najblaži režim.
• Javna objava: treba osnova, a kod prepoznatljive osobe najčešće privola.
• Novinarski i umjetnički kontekst: postoje iznimke radi slobode izražavanja, ali njihov opseg se procjenjuje od slučaja do slučaja.
• Oglašavanje i komercijalna upotreba: praktički uvijek traži izričitu suglasnost osobe.

Praktična pravila za ulicu

Ulična fotografija u Hrvatskoj nije zabranjena, ali nije ni bezuvjetno dopuštena. Nekoliko navika smanjuje rizik i ujedno je pristojno prema ljudima koje snimate.

• Skupna scena u kojoj nitko nije izdvojen znatno je manje sporna od portreta prolaznika u krupnom planu.
• Ako je osoba jasno prepoznatljiva i u središtu kadra, pitajte. Kratko pitanje rješava i pravni i ljudski dio.
• Kontekst je važan. Ista fotografija uz neutralan tekst i uz uvredljiv naslov nisu isti slučaj.
• Ako vas netko zamoli da obrišete snimku, procijenite situaciju. Zakon vas na to ne obvezuje u svakoj situaciji, ali sukob na ulici ne vrijedi nijedne fotografije.
• Za objavu koja donosi novac uvijek pribavite pisanu suglasnost.

Cijeli niz o pravu i fotografiji

Ovaj tekst pokriva osnovno pitanje smijete li snimati i objaviti ljude. Ostatak niza pokriva situacije koje iz toga proizlaze.

• Autorska prava na fotografiju u Hrvatskoj, tko je vlasnik i što se prenosi ugovorom.
• Ugovor s fotografom, šest točaka bez kojih ugovor nema smisla.
• Fotografiranje djece i privola roditelja, stroža pravila i obrazac privole.
• Letenje dronom i snimanje iz zraka, registracija, kategorije i ograničenja.

Ako fotografirate u kontroliranim uvjetima umjesto na ulici, mnoga od ovih pitanja jednostavno ne nastaju. Cahayabox studio iznajmljuje se po 50 eura na sat sa svom opremom uključenom.

Česta pitanja

Smije li me netko fotografirati na ulici bez pitanja?

Na javnoj površini bez istaknute zabrane, načelno da. Sporno postaje tek ako vas se ciljano izdvoji iz mase, a fotografija se objavi bez pravnog temelja.

Mogu li tražiti da fotograf odmah obriše snimku?

Možete zamoliti, ali ne možete prisiliti. Na licu mjesta nitko nema ovlast natjerati fotografa na brisanje. Vaša se prava ostvaruju kod objave, kroz prigovor, prijavu AZOP-u i eventualnu naknadu štete.

Što ako je fotografija već objavljena, a ja to ne želim?

Možete uložiti prigovor na obradu, zatražiti uklanjanje i, ako smatrate da vam je povrijeđeno pravo, podnijeti zahtjev AZOP-u.

Izvori

• AZOP – Agencija za zaštitu osobnih podataka
• Akademija.hr – Fotografiranje javnih i privatnih događaja u skladu s GDPR-om
• Sjeverni.info – Fotografiranje na javnom mjestu: stav AZOP-a
• Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/21) – zakon.hr