Boris Štromar: Za dobru astro fotografiju nije dovoljno samo usmjeriti objektiv u zvjezdano nebo

Boris Štromar jedan je od najpoznatijih domaćih fotografa koji se bavi astro fotografijom te smo s njim razgovarali o astronomiji i astro fotografiji, Astronomskom društvu koja okuplja zaljubljenike u Svemir, svjetlosnom onečišćenju i drugim važnim temama.

Kako ste se “zarazili” fotografiranjem Svemira i svemirskih tijela? Otkud ta ljubav prema ipak pomalo neuobičajenoj vrsti fotografije?

Još kao dijete bio sam zadivljen fotografijama i znanstvenim TV emisijama o svemiru, no tad još nije bilo interneta i moj cijeli interes svodio se na dokumentarce koje sam vidio na televiziji ili kupovinu magazina kojih prije 20 ili 30 godina nije bilo mnogo. S vremenom mogućnosti su bile sve veće i bolje, a moj interes polako je prerastao u hobi, a zatim i ozbiljno promišljanje o svemiru i svemirskim tijelima. No ona prva, prava ljubav dogodila se 1997. godine kad sam s društvom išao na Japetić promatrati komet Hale-Bopp. Svi smo se upoznali na raznim internetskim grupama na kojima su se vodile rasprave o svemiru i na kraju smo osnovali Astronomsko društvo Beskraj želeći svoj interes i svoju znatiželju podijeliti s drugima, promovirati taj vid znanosti i na kraju na svoj način raditi na popularizaciji astronomije.

Koliko je astro fotografija pristupačna fotografima amaterima ili profesionalcima, u kojoj mjeri je potrebno znanje o astronomiji da bi se netko počeo njome baviti?

Fotografiranje svemira i svemirskih tijela nije tako problematično i teško kako se isprva čini. Istina, razlikuje se u odnosu na klasičnu fotografiju u pristupu, načinima fotografiranja i obradi fotografija, no ljudi imaju krivu predodžbu o tome što je potrebno da se napravi dobra fotografija Mjeseca ili snimi recimo neka lijepa maglica. U cijeli taj proces treba uložiti dosta truda, no tako je i na bilo kojem drugom snimanju. Ma kako dobar i talentiran fotograf netko bio, bez dobre pripreme vrlo vjerojatno neće snimiti dobru fotografiju. Što se tiče poznavanja astronomije, jasno da se neki minimum mora znati, barem kako čitati karte, gdje i kad tražiti neko svemirsko tijelo, ali s obzirom na to da je danas velika većina ljudi ima pristup internetu to nije teško svladati u vrlo kratkom roku.

Koja je oprema nužna za astro fotografiju?

Tri su stvari važne kod snimanja astro fotografije. Prva je teleskop specijaliziran za tu vrstu fotografije, zatim postolje na kojem stoji teleskop, zovemo ga i montaža, a treći dio je foto aparat. Montaža je važnija od kvalitete i teleskopa i foto aparata jer njome kompenziramo rotaciju Zemlje. Cijeli proces snimanja fotografije svemira svodi se upravo na tu kompenzaciju i bez nje gotovo je nemoguće napraviti kvalitetnu astro fotku snimljenu kroz teleskop. Montaža bi trebala imati najmanje 15 kilograma kako bi na nju što manje utjecali vremenski uvjeti, poput vjetra. Pomoću računala vrlo se lako kompenzira rotacija Zemlje, no unatoč tome motor koji pomiče montažu radi tzv periodičku pogrešku. To znači da u određenom vremenskom intervalu motor ipak ubrza ili uspori, pa i tu pogrešku moramo ispravljati dodatnim, paralelnim teleskopima i pomoćnom kamerom koja detektira pogrešku i preko računala “javlja” motoru da ju ispravi.

Po čemu je specifičan foto aparat s kojim se snima kroz teleskop?

Foto aparat može biti klasični digitalni fotić, ali je kod njega problem što njegovi filteri blokiraju dio crvenog spektra koji nam treba za snimanje maglica. U tim svemirskim oblicima postoji vrlo visoka razina vodika, koji se očituje u crvenoj boji, i ako filter ispred čipa ne zamijenimo posebnim filterom za astro fotografiju tad jednostavno nećemo snimiti maglicu u njezinoj punoj ljepoti. Snimati se može i profesionalnom CCD kamerom koja ima hlađenje za smanjenje digitalnog šuma od minus 30 stupnjeva Celzijusovih u odnosu na okolinu u kojoj se snima. Ona može biti monokromatska, pa zato moramo stavljati RGB filtere da bismo snimili boju nekog svemirskog objekta. Fotografira se sa svakim filterom posebno, a onda se u postprodukciji fotke spajaju u posebnim programima. Važno je naglasiti da se smanjenje digitalnog šuma rješava većim brojem fotografija s istim filterom. Drugim riječima, nije dovoljno  snimiti po jednu fotku crvenim, plavim i zelenim filterom, nego po pet ili više fotografija. Zatim još treba snimiti isti objekt s dark frameom koji snima samo digitalni šum, a on se onda u postprodukciji oduzima od snimljenih fotografija.

Postprodukcija se radi u Photoshopu ili postoje specijalizirani programi?

U principu je i u Photoshopu moguće napraviti postprodukciju, no današnjim profesionalcima i amaterima astro fotografima jako pomažu specijalizirani programi za obradu, poput Nebulositya, CCD Soft i PixInsighta. Taj dio posla u stvaranju fotografije traje i nekoliko puta dulje od samog snimanja.

Sve to doima se relativno kompliciranim i skupim. Koliko košta oprema za astro fotografiju?

Teško je odrediti točnu cijenu, no recimo minimalna cijena teleskopa je oko tisuću eura, montaže 1.500 eura, a CCD kamera košta također od 1.500 eura na više. Znači, kad sve zbrojimo cijena sigurno nije manja od četiri tisuće eura.

Iskreno, ne čini nam se kao baš jeftin hobi.

U principu neka svemirska tijela možete fotografirati i s običnim DSLR-ovima s teleobjektivom od 200 milimetara, čak i maglice. Potreban je još stativ i tzv “barndoor” montaža za kompenzaciju rotacije koju je vrlo jednostavno napraviti u vlastitoj radinosti ili čak I bez nje za fotografiju “zvjezdanih tragova”. Kad snimanje završi postprodukcija, onaj dio smanjivanja digitalnog šuma, može se napraviti i preko besplatnog Deep Sky Stacker programa. Dakle, ne mora bavljenje astro fotografijom biti baš tako skupo, no na kraju sve ovisi o tome što želite snimiti i kakve kvalitete.

Što vam je najveći izazov u bavljenju astro fotografijom?

Meni je najveći izazov snimanje kometa. Problem je u tome što se komet, naravno, kreće dovoljno brzo da ga nakon zamjene RGB filtera ne možete snimiti na istom mjestu. Nemojte ni pomisliti da imate samo jednu priliku fotkati komet, nije on baš tako brz iz naše perspektive snimanja, no opet se dovoljno brzo kreće da mi ga je jako teško snimiti onako kako ja želim. Imam u arhivi nekoliko vrlo dobrih fotografija kometa, no svjestan sam da ih mogu snimiti i puno bolje.

Sami kažete da vam je astro fotografija hobi, pa jeste li se zbog njega dosad odlučili na neka veća putovanja?

Naravno, no kod astro fotografije uvijek morate znati da vaš rad ovisi o lijepom vremenu i da postoji realna šansa da sve krene krivo. Recimo, jednom prigodom sam išao s prijateljem u Australiju baš zbog snimanja potpune pomrčine Sunca, no zbog naoblake ju nismo uspjeli snimiti. Volio bih otići u Finsku i snimiti Polarnu svjetlost izbliza, a ponovno i pomrčinu Sunca 2017. godine iz SAD-a.

Na početku razgovora spomenuli ste Astronomsko društvo Beskraj. Čime se ono bavi? Astronomijom, astro fotografijom ili kombinacijom svega toga?

Astronomsko društvo Beskraj već neko vrijeme organizira i putujuću izložbu astro fotografija koja se može vidjeti u školama i knjižnicama, no mi se kao udruga ne bavimo isključivo fotografijom, nego i općenito popularizacijom astronomije. Primjerice, tijekom travnja ćemo na Sljemenu organizirati predavanja na temu astronomije na kojima će izlagači biti vrlo eminentni domaći astronomi, osigurali smo i teleskop koji ćemo postaviti za polaznike i vjerujemo da će ljudi koji dođu u Tomislavov dom biti zadovoljni. Surađujemo sa zvjezdarnicama iz Zagreba i Višnjana, družimo se, razmjenjujemo iskustva i dostignuća, istražujemo. Nebo je prepuno fantastičnih objekata i doslovce je neiscrpno za fotkanje i istraživanje.

U kojoj mjeri u radu Beskraja nailazite na interes ljudi za astronomiju i astro fotografiju?

Ljudi odlično prihvaćaju astro fotografiju i općenito astronomiju u onom amaterskom djelu naše svakodnevice. Upravo se to dokazalo kad smo nedavno pozvali Zagrepčane da nam se pridruže u promatranju i snimanju djelomične pomrčine Sunca na Trgu Maršala Tita. Skupio se nevjerojatan broj znatiželjnika, moram priznati da sam i sam ostao zatečen brojem.