14. Organ Vida festival fotografije otvara se večeras u MSU Zagreb: pet izložbi o prezasićenosti slikama

Ukratko: Četrnaesto izdanje Međunarodnog festivala fotografije Organ Vida “Happy Spiraling / Sretno u vrtlogu” otvara se večeras, 11. lipnja u 20 sati u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb. Program donosi pet izložbi odjednom – centralnu grupnu izložbu jedanaest finalista i četiri samostalne, uključujući prvu izložbu Julies Béne u Hrvatskoj i novu produkciju hrvatske fotografkinje Paule Tončić, ovogodišnje dobitnice Nagrade Marina Viculin. Sve izložbe ostaju otvorene do 6. rujna 2026.

Što je Organ Vida i zašto ga prate fotografi?

Organ Vida je međunarodni festival fotografije koji se od 2010. godine u Zagrebu bavi fotografijom kao kritičkim i eksperimentalnim medijem. Nije to klasičan foto-natječaj niti revija najljepših slika – festival zanima što fotografija može reći o svijetu u kojemu živimo, kako slika oblikuje percepciju stvarnosti i gdje se zapravo završavaju granice fotografskog medija.

U 16 godina rada profilirao se kao jedno od najvažnijih regionalnih mjesta susreta suvremene fotografije i vizualne kulture. Kustoski tim – Barbara Gregov, Lovro Japundžić i Lea Vene – vodi festival od njegova osnutka. Ovogodišnje, 14. izdanje, jedno je od najambicioznijih: pet izložbi otvara se istovremeno, u jednoj večeri.

Tema koja tiče svakog tko drži fotoaparat

Naziv ovogodišnjeg festivala – “Happy Spiraling / Sretno u vrtlogu” – opisuje nešto što svaki fotograf danas osjeća, bio profesionalac ili hobist koji tek uči: prezasićenost slikama.

Otkad nosimo fotoaparate u džepu (čitaj: pametne telefone), broj fotografija koje vidimo svaki dan eksplodirao je. Instagram, TikTok, vijesti, reklame, Reelsi, Stories, Shorts – sve to zajedno stvara stalni tok slika koji, paradoksalno, počinje gubiti sposobnost da nas nešto dirne. Vidite prekrasnu fotografiju, daste like, scrollate dalje. Za deset sekundi već niste sigurni što ste vidjeli.

To je “sretan vrtlog” koji festival opisuje: stanje u kojemu smo okruženi slikama više nego ikad, ali su nas one sve rjeđe sposobne nečemu dirnuti. Zašto je to relevantno za tebe kao fotografa? Jer je to pitanje koje se tiče i onoga što ti radiš – zašto bi tvoje fotografije trebale probiti taj vrtlog? Što one govore što drugi milijun slika tog dana ne govori?

Pet izložbi koje se otvaraju večeras u MSU Zagreb

Otvorenje u 20 sati donosi pet izložbi odjednom – centralnu grupnu i četiri samostalne. Sve ostaju otvorene do 6. rujna 2026.

Grupna izložba: 11 fotografa o digitalnoj svakodnevici

Središnja izložba festivala okuplja jedanaest finalista otvorenog natječaja koji su radovima odgovorili na temu Happy Spiraling: Jaana-Kristiina Alakoski, Madeleine Andersson, Aurélie Bayad, Maja Bojanić i Brin Žvan, Hiiona Choi, Jamea St. Findlay, Hertta Kiiski, Irma Name, Rafael Roncato i Gedvilė Tamošiūnaitė. Radovi dotiču teme identiteta, online samoizlaganja, nadzora i kontrole, fake newsa i psiholoških posljedica digitalnog života.

Aurélie Bayad kroz autoportrete istražuje voajerizam i ranjivost u virtualnom prostoru; Jamea St. Findlay kroz eksperimentalni film prati paranoju čovjeka uvjerenog da ga se stalno promatra, pri čemu imperativ neprekidne produktivnosti postaje simbol psihološkog raspada suvremenog čovjeka; Irma Name koristi format sitcoma kao kritiku automatizirane reprodukcije slika gdje AI postupno briše granicu između istine, izvedbe i raspada značenja.

Julie Béne: cirkus koji demontira sve što je poznato

Centralna solo izložba festivala je LURE francuske umjetnice Julie Béne – ujedno njezino prvo izlaganje u Hrvatskoj. Béna više od dva desetljeća gradi svjetove nastanjene dvorskim ludama, dvojnicima i grotesknim figurama koje migriraju između filma, performansa, skulpture i instalacije.

Za MSU Zagreb dizajnirala je site-specific instalaciju – šatorsku konstrukciju postavljenu unutar muzejskog prostora kao putujući cirkuski spektakl. U prostoru se nalaze njezine prepoznatljive crne metalne skulpture i iluzionistički crteži, dok su po skrivenim kutovima muzeja raspoređene dvorske lude – anonimni provokatori koji su ponavljajući motiv njezinih filmova. Ozbiljna po pitanju neuzimanja stvari za ozbiljno, Béna koristi pretjerivanje i teatralnost kako bi razotkrila apsurd društvenih normi koje oblikuju naše želje i traume.

Kevin Osepa, Sara De Brito Faustino i Paula Tončić

Kevin Osepa (u suradnji s nizozemskim FOTODOK-om) predstavlja “Ocho Día. Eight Days, Nine Nights” – rad koji kroz dekolonijalnu i kvir perspektivu istražuje nestajanje rituala i kolektivnog pamćenja s njegova rodnog Curaçaa. Švicarska umjetnica Sara De Brito Faustino izložbom “Kuća bez krova” rekonstruira dom iz djetinjstva koji balansira između nježnosti i monstruoznog, nudeći novu perspektivu na disfunkcionalne obiteljske odnose.

Hrvatska fotografkinja Paula Tončić prima Nagradu Marina Viculin

Od četiri solo izložbe posebnu pozornost zaslužuje ona Paule Tončić, ovogodišnje dobitnice Nagrade Marina Viculin. Tu nagradu Organ Vida od 2017. dodjeljuje umjetnicama čija praksa polazi od fotografskog medija – radi se o jednom od cjenjenijih regionalnih fotografsko-vizualnih priznanja.

Tončićeva nova produkcija COCCYX CUTZ bit će predstavljena u sklopu festivala. Ovo je relevantno za sve koji prate domaću fotografsku scenu: Paula Tončić je hrvatska fotografkinja koja dobiva jedno od najprestižnijih regionalnih fotografskih prizanja, što pokazuje da fotografija u ovoj regiji živi i raste. Nije potrebno ići u New York ili London da bi se radilo fotografijom na visokoj razini. Slično pokazuju i domaći fotografi koji se izvrsno snalaze na međunarodnim natječajima – poput National Geographic foto natječaja koji ima i svoju hrvatsku dimenziju.

Diskurzivni program: razgovor o humoru, ružnoći i online estetici

Uz izložbe, u petak 12. lipnja u Galeriji SKD Prosvjeta održava se diskurzivni dio festivala – predavanja, razgovori i predstavljanje nove Organ Vida publikacije “The Vibes Are Off”. Publikacija tematizira humor, ružnoću i online estetiku kao kritičke pristupe u suvremenoj vizualnoj kulturi.

Tema zvuči apstraktno, ali je zapravo svakodnevna: zašto neke ružne, groteskne ili “loše” slike postaju viralne? Zašto ironizirani estetski jezik interneta postaje legitimni umjetnički izraz? Ako pratite što se događa na fotografskim zajednicama na mreži, prepoznat ćete o čemu je točno riječ.

Kada, gdje i kako doći

Otvorenje je večeras, 11. lipnja u 20 sati, u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb na Aveniji Dubrovnik 17. MSU je dostupan tramvajem i autobusom, u blizini glavnog autobusnog kolodvora. Sve izložbe ostaju otvorene do 6. rujna 2026., uz redovne ulaznice MSU-a. Više informacija i program na organvida.com.

Često postavljana pitanja

Je li Organ Vida samo za stručnjake ili može doći i hobist fotograf?

Apsolutno može i treba doći hobist. Festivali poput Organ Vide idealni su za fotografe koji uče, jer pokazuju koliko je širok raspon onoga što fotografija može biti – daleko širi od lijepih pejzaža ili portreta. Vidjevši kako profesionalni artisti pristupaju sličnim alatima i temama, lako se dobiva nova perspektiva na vlastitu praksu i potakne pitanje: a što ja zapravo želim svojom fotografijom reći?

Koliko košta ulaznica i je li otvoreno za djecu?

Ulaznice su po standardnim cijenama MSU Zagreb. Festival je namijenjen odrasloj publici, ali nema dobnog ograničenja za posjet. Neke instalacije mogu biti intenzivne ili tematski zahtjevne za manju djecu, pa je to dobro uzeti u obzir.

Mora li se znati nešto o suvremenoj umjetnosti da bi se razumjelo?

Ne mora. Organ Vida namjerno pristupa temama otvoreno – ne radi se o estetici za uski krug poznavatelja, već o temama s kojima se susrećemo svaki dan: digitalnim slikama, identitetu, online životu, nadzoru. Ako nešto vidite i pitate se “što ovo znači?” – to je sasvim u redu i zapravo je dio iskustva koje festival želi izazvati.

Fotografija danas nije samo ono što snimamo na tečaju ili vikendom na izletu. Ona je i sve što vidimo, dijelimo i konzumiramo svaki dan na ekranima. Festival poput Organ Vide ne odgovara na pitanje “kako snimiti bolju fotografiju” – on postavlja ono drugačije, možda i važnije pitanje: u svijetu koji se guši od slika, što i zašto ti fotografiraš?