Mit: visoki ISO stvara šum

Ukratko: Glavni uzrok šuma nije ISO nego premalo svjetla koje je senzor prikupio.

ISO ne dodaje svjetlo fotografiji. On pojačava signal koji je senzor već zabilježio. Zato fotografija snimljena na ISO 6400, ako je pravilno eksponirana, može izgledati čišće od fotografije snimljene na ISO 400 koja je bila pretamna pa je naknadno jako posvijetljena.

Zato se ne treba bojati podignuti ISO kada vam to omogućuje dovoljno brzu ekspoziciju i oštar kadar.

Ovo je jedna od najčešćih pogrešaka kod početnika. Ljudi pod svaku cijenu pokušavaju zadržati što niži ISO, pa zbog toga sve više usporavaju brzinu zatvarača. Na kraju dobiju mutnu fotografiju i za sve okrive fotoaparat.

Odakle šum na visokom ISO-u zapravo dolazi

Senzor fotografskog aparata ne prima svjetlo potpuno ravnomjerno. Svjetlost do njega dolazi u obliku pojedinačnih fotona, a njihov broj uvijek malo slučajno varira.

Kada na senzor stigne puno svjetla, te se male razlike jedva primijete. Kada svjetla ima malo, postaju puno vidljivije. To je jedan od glavnih razloga zbog kojih u tamnim dijelovima fotografije vidimo šum.

Taj se dio šuma naziva fotonski šum. On je posljedica samog broja fotona koji su stigli do senzora.

Postoji i šum očitanja. On nastaje u elektronici fotoaparata dok se signal sa senzora očitava i pretvara u podatke koje aparat može zapisati.

Za početak je dovoljno zapamtiti ovo: što više stvarnog svjetla stigne do senzora, to je signal jači i fotografija će u pravilu biti čišća.

A gdje je tu ISO?

ISO dolazi nakon toga. Možete ga zamisliti kao pojačalo. Ako je senzor zabilježio slab signal, viši ISO taj signal pojača i fotografija postane svjetlija. Time se povećava i vidljivost šuma koji je već bio prisutan.

Test koji to pokaže u dvije minute

Ovo možete jednostavno isprobati na vlastitom fotoaparatu.. Snimite istu scenu dva puta.

• Prvi put na ISO 6400, s ispravnom ekspozicijom.
• Drugi put na ISO 400, s istom blendom i istom brzinom, dakle četiri stupnja podeksponirano. Pa tu fotografiju u obradi posvijetlite za četiri stupnja.

Na većini fotoaparata druga će fotografija izgledati lošije, iako ste je snimili na čak 16 puta nižem ISO-u.

Zašto? U oba slučaja na senzor je stigla jednaka količina svjetla. Razlika je u tome što je u prvom slučaju signal pojačan već u fotoaparatu, prije pretvaranja u digitalne podatke. U drugom slučaju pokušavate isti posao napraviti kasnije u programu za obradu.Poanta testa je vidjeti zašto namjerno podeksponiranje nije dobar način za izbjegavanje visokog ISO-a.

Kod modernijih fotoaparata razlika će biti vrlo mala. To su modeli koji su blizu onome što nazivamo ISO-invarijantnim ponašanjem.

Što je Dual Native ISO?

Mnogi moderni senzori imaju dva načina pojačavanja signala. To nazivamo Dual Native ISO tehnologijom. U tehničkim tekstovima za ovu se tehnologiju mogu koristiti i izrazi Dual Gain, Dual Conversion Gain ili Dual Base ISO. Nisu svi ti izrazi potpuno isto što i Dual Native ISO, pa je kod konkretnog fotoaparata najbolje provjeriti što točno koristi njegov proizvođač.

Taj pojam znači da senzor ima dva optimizirana načina rada, svaki za različito područje ISO vrijednosti.. Jedan je optimiziran za niže ISO vrijednosti, a drugi se aktivira od određene ISO vrijednosti nadalje.

Kada se aktivira taj drugi način pojačanja, šum očitanja može se smanjiti. Zato se ponekad dogodi nešto što na prvi pogled nema smisla: fotografija snimljena na ISO 640 može imati čišće sjene od fotografije snimljene na ISO 500.

ISO 640 je viši, ali senzor se u tom području ponaša drugačije. Važno je pritom razumjeti da se količina svjetla koja je stigla do senzora nije promijenila. Nije nestao ni fotonski šum. Promijenio se način na koji elektronika senzora obrađuje i pojačava signal.

Ta se prijelazna vrijednost razlikuje od fotoaparata do fotoaparata. Zato nema univerzalnog pravila poput „Sony ima prijelaz na ISO 400” ili „Nikon na ISO 640”. Panasonic je jedan od rijetkih koji vrijednosti objavljuje u specifikacijims. Za LUMIX S5 II navodi 100 i 640 u standardnom načinu, 640 i 4000 u V-Logu te 400 i 2500 u HLG-u. Dakle, isti fotoaparat može imati različite vrijednosti ovisno o načinu snimanja.

Vrijednost za svoj model ne morate pogađati. Bill Claff na stranici Photons to Photos objavljuje izmjerene krivulje šuma očitanja za gotovo svaki fotoaparat. Skok krivulje prema dolje je vaša prijelazna točka.

Za praktično fotografiranje dovoljno je zapamtiti jednostavno pravilo: Ako vam je važno da sjene budu što čišće, ponekad je bolje prijeći tu prijelaznu ISO vrijednost nego ostati odmah ispod nje.

Što to znači kada fotografirate?

Iz svega ovoga proizlazi nekoliko vrlo praktičnih pravila.

• Prvo se pobrinite da fotografija bude oštra i pravilno eksponirana. Ako birate između ISO 6400 i mutne fotografije zbog prespore brzine zatvarača, u situaciji s pokretom gotovo uvijek je bolje podignuti ISO.
• Nemojte namjerno podeksponirati samo zato da biste zadržali nizak ISO. Kasnije ćete morati jako posvijetliti fotografiju, a šum u sjenama može postati još izraženiji.
• Više stvarnog svjetla uvijek pomaže. Svjetliji objektiv, približavanje izvoru svjetla ili čekanje boljeg trenutka mogu napraviti veću razliku od promjene ISO postavke.
• Auto ISO može biti vrlo koristan. Vi odaberete blendu i brzinu zatvarača koje scena zahtijeva, a fotoaparatu prepustite ISO. Poželjno je samo postaviti gornju granicu koju ste spremni koristiti.

AI uklanjanje šuma promijenilo je pravila igre

Donedavno je situacija bila prilično jednostavna. Ako je fotografija imala puno šuma, mogli ste ga smanjiti u obradi, ali ste pritom često izgubili dio detalja.

Danas su alati za uklanjanje šuma puno bolji. Adobe je Denoise ugradio u Lightroom Classic 12.3, u travnju 2023. Radi s podržanim RAW datotekama i rezultat sprema kao novi DNG, tako da izvorna datoteka ostaje sačuvana.

Slične alate imaju i drugi programi. DxO koristi DeepPRIME, Topaz ima Photo AI, a postoje i besplatna rješenja.

Zbog toga fotografija snimljena na ISO 12800 danas često može biti sasvim upotrebljiva za web, a ponekad i za manji ispis. Prije nekoliko godina takvu biste fotografiju možda puno lakše otpisali.

AI ne vraća stvarne detalje koji nikada nisu zabilježeni. On procjenjuje kako bi detalj trebao izgledati. To može odlično funkcionirati, ali kod kose, lišća, tkanine i drugih sitnih tekstura ponekad ćete primijetiti da je obrada napravila nešto što izgleda neprirodno.

Još jedna važna stvar: Lightroomov Denoise radi samo s podržanim RAW formatima, a ne s JPEG fotografijama.

Za Lightroomov Denoise RAW je preduvjet. Zašto takva datoteka na prvi pogled izgleda gore od JPEG-a, objasnili smo u tekstu zašto RAW izgleda blijedo.

Zašto onda vidim šum i na ISO 100?

Zato što nizak ISO ne znači automatski da je fotografija imala dovoljno svjetla.

Zamislite tamnu scenu koju ste snimili na ISO 100. Fotografija izgleda pretamno pa u obradi jako posvijetlite sjene.

Šum je u tim sjenama bio prisutan cijelo vrijeme. Samo ga prije niste toliko vidjeli.

Slično se događa kod koncertne ili scenske rasvjete. Lice izvođača može biti dobro osvijetljeno i čisto, dok je pozadina gotovo potpuno crna i puna šuma.

Sve je snimljeno istim fotoaparatom, u istom kadru i na istom ISO-u. Razlika je jednostavno u tome što je na lice stiglo puno više svjetla nego na pozadinu.

Zašto ISO 50 nije čišći od ISO 100

Neki fotoaparati nude ISO 50 ili druge proširene vrijednosti ispod svog osnovnog ISO-a.

To nije isto što i pravi niži ISO. Fotoaparat i dalje koristi svoj bazni način rada, a zatim fotografiju digitalno potamni. Rezultat zato nije čišća fotografija.

Naprotiv, možete izgubiti dio prostora u svijetlim dijelovima fotografije. Na mnogim fotoaparatima to je otprilike jedan stupanj ekspozicije. Kada se svijetli dio pregori, taj se podatak više ne može vratiti.

Ipak, ISO 50 može imati jednu praktičnu primjenu: ako fotografirate po jakom dnevnom svjetlu i želite dugu ekspoziciju, a nemate ND filtar, može vam omogućiti da produžite ekspoziciju.

Česta pitanja

Zašto visoki ISO stvara šum?

Visoki ISO ne stvara šum sam po sebi. Fotoaparat na visok ISO ide onda kad je svjetla malo, a malo svjetla znači izraženiji fotonski šum. Pojačanje tu sliku posvijetli pa se postojeći šum bolje vidi. Isti visoki ISO na dobro osvijetljenoj sceni daje bitno čišći kadar.

Koji je najveći ISO koji smijem koristiti?

Onaj koji vam daje ispravno eksponiran i oštar kadar. Nema broja iznad kojeg fotografija postaje neupotrebljiva. Postoji samo trenutak odluke, čist kadar ili upotrebljiv kadar.

Je li bolje dići ISO ili posvijetliti u obradi?

Gotovo uvijek je bolje dići ISO pri snimanju. Pojačalo u aparatu radi na signalu prije nego što je pretvoren u brojke, a program radi tek nakon toga i s manje podataka.

Pomažu li veći senzori?

Pomažu, jer za istu scenu hvataju više svjetla. Ista priča, samo drugim riječima. Više svjetla, manje šuma.

Što znači da je fotoaparat ISO invarijantan?

Kod ISO invarijantnog aparata je gotovo svejedno hoćete li svjetlinu dodati dizanjem ISO-a pri snimanju ili klizačem u obradi. Potpuno invarijantnih modela nema, a razlika među aparatima je velika. Ondje gdje na prijelaznoj točki šum očitanja stvarno padne, viši ISO daje čišće sjene od jednakog posvjetljivanja u obradi.

Koji ISO koristiti na koncertu?

Onaj koji uz otvorenu blendu drži brzinu zatvarača na 1/250 sekunde ili kraću, jer se izvođači kreću. U klupskim uvjetima to obično znači ISO između 3200 i 12800. Postavke i opremu prolazimo u tekstu o fotografiranju koncerta.

Vrijedi li isto pravilo za video?

Vrijedi, uz jednu razliku. Kod videa brzinu zatvarača držite vezanu uz broj sličica u sekundi, pa uz zadanu blendu ISO postaje glavna preostala kontrola ekspozicije. Zato proizvođači kamera za video obično jasno objavljuju obje bazne vrijednosti svog senzora.

Sljedeći put kad se zateknete kako spuštate ISO i molite se da kadar ne bude mutan, sjetite se da birate između malo zrna i potpuno neupotrebljive fotografije. Zrno se u obradi ublažava, mutno se ne popravlja. Odnos ISO-a s blendom i brzinom zatvarača prošli smo u tekstu o ekspozicijskom trokutu. Postavke na živoj sceni, s modelom i mjerenim svjetlom, vježbamo na Studio Light Workshopu.