
Ukratko: RAW datoteka je zapis onoga što je senzor izmjerio i namjerno je bez obrade. JPEG koji vidite na ekranu aparata prošao je kroz kontrast, zasićenje, izoštravanje i uklanjanje šuma, i to je razlog zašto izgleda življe. RAW nije pokvaren, samo nije dovršen. Prvo što napravite je profil i balans bijele, pa kontrast, pa izoštravanje. Ako vam RAW izgleda gore od JPEG-a, obrada nije pogrešna nego još nije počela.
Ovo je jedna od najčešćih zabuna kod ljudi koji prvi put uključe RAW. Snime kadar, pogledaju ga na aparatu, sve izgleda dobro. Otvore datoteku na računalu i pred njima je blijeda, mekana i siva slika. Zaključe da im nešto ne radi i vrate se na JPEG.
Odabrani radovi članova hrvatske foto zajednice Cahayabox. Pogledaj fotografije, objavi svoje i sudjeluj u natječajima.
Pogledaj fotografijeSenzor mjeri količinu svjetla po pikselu i to je sve što zna. Sve ostalo što čini fotografiju fotografijom procesor u aparatu doda naknadno.
| Korak | JPEG iz aparata | RAW |
|---|---|---|
| Balans bijele | Upečen u datoteku | Samo zapisan kao oznaka, mijenja se bez gubitka |
| Kontrast i krivulja | Primijenjen po odabranom profilu | Ravna krivulja, izgleda blijedo |
| Zasićenje | Pojačano | Neutralno |
| Izoštravanje | Primijenjeno | Nije primijenjeno |
| Uklanjanje šuma | Primijenjeno | Nije primijenjeno |
| Podatak koji ostaje | 8 bita, dio je izbačen | 12 ili 14 bita, sve je tu |
Slika koju vidite na ekranu aparata je uvijek JPEG, čak i kad snimate samo RAW. To je umanjena sličica koju je aparat sam obradio i ugradio u datoteku. Zato izgleda dobro na aparatu, a drukčije na računalu, u trenutku kad program odbaci tu sličicu i prikaže stvarne podatke.

Ako radite velike serije, napravite jedan predložak s profilom, početnim kontrastom i izoštravanjem i primijenite ga na uvozu. Tada vam RAW nikad ne izgleda blijedo, jer ga ne vidite prije obrade.
Drugi razlog zbog kojeg RAW izgleda blijedo nije u datoteci nego u programu. Svaki proizvođač zapisuje podatke na svoj način, pa program mora znati kojim profilom ih prikazati. Ako otvori datoteku s općim profilom umjesto s onim koji odgovara vašem aparatu, dobit ćete ravniju i sivlju sliku nego što aparat zna napraviti. Prvi potez u svakom programu zato je odabir profila, ne povlačenje klizača.
Za to ne morate ništa platiti. Proizvođači daju vlastite programe besplatno i oni najbliže pogađaju izgled koji ste vidjeli na aparatu: Canon Digital Photo Professional, Nikon NX Studio, Sony Imaging Edge, Fujifilm X RAW Studio. Zadnji radi tako da obradu odrađuje procesor u samom aparatu, pa aparat mora biti spojen kabelom.
Od besplatnih programa neovisnih o proizvođaču najozbiljniji su Darktable i RawTherapee, oba otvorenog koda i oba s punim setom alata. Uz njih je tu i besplatna Photo stranica u DaVinci Resolveu, koja je za obradu fotografija ozbiljna alternativa pretplati.
Lightroom i Capture One rade isti posao uz pretplatu ili licencu, a kupujete katalog, sinkronizaciju i brzinu rada s velikim serijama. Za nekoga tko obrađuje desetak fotografija tjedno to nije nužan trošak.
Da ne ostane dojam da RAW rješava sve. Postoje tri greške koje ostaju greške bez obzira na format.
Zato RAW nije zamjena za pažnju pri snimanju nego dodatak. Najveći dobitak dobivate ondje gdje ste već pogodili kadar, a uvjeti su bili teški.
Ovo je razlog zbog kojeg mnogi odustanu od RAW-a nakon prvog putovanja. Kod aparata od dvadesetak megapiksela jedna RAW datoteka teži otprilike dvadeset do trideset megabajta, a JPEG iz istog kadra šest do deset. Kod aparata od četrdeset i više megapiksela RAW lako prijeđe pedeset megabajta.
U praksi to znači da vikend s tisuću okidaja traži oko dvadeset i pet gigabajta prostora, plus isto toliko za sigurnosnu kopiju. Prije nego uključite RAW, riješite gdje će te datoteke živjeti. Vanjski disk je jeftiniji od naknadnog žaljenja, a brisanje neuspjelih kadrova isti dan je navika koja rješava pola problema.
Mobitel je krajnji slučaj obrade u aparatu. Ono što vidite nakon okidanja nije jedan snimak nego nekoliko njih spojenih, s pojačanim kontrastom, izoštravanjem i uklanjanjem šuma. Zato mobilna fotografija izgleda dobro odmah, a zato je i teško popraviti kad ne izgleda.
I mobiteli znaju snimati u RAW-u, u formatu DNG. Na iPhoneu se to zove ProRAW i uključuje se u postavkama kamere, na Androidu ovisi o aplikaciji. Vrijedi isto pravilo: datoteka izgleda blijedo, zauzima višestruko više prostora i traži obradu. Dobitak je isti, slobodan balans bijele i vraćanje detalja u svjetlima, a najviše se osjeti u lošem svjetlu.
Za svakodnevne kadrove nema razloga za to. Ako snimate nešto što se ne ponavlja, ima smisla uključiti ga za tu priliku.


RAW nije uvijek pravi odabir. Ako fotografije predajete odmah, ako snimate stotine kadrova dnevno bez namjere da ih obrađujete, ili ako radite na događaju gdje se šalje uživo, JPEG iz aparata je razuman izbor.
Srednji put je snimanje u RAW plus JPEG. Zauzima više prostora, ali imate gotovu datoteku za brzu predaju i puni podatak za sve što poslije bude važno.
Program prvo prikaže ugrađenu JPEG sličicu koju je napravio aparat, a zatim je zamijeni stvarnim podacima iz RAW-a. Taj skok nije greška, to je trenutak u kojem vidite razliku između obrađenog i neobrađenog.
Možete približno, odabirom profila koji oponaša postavke proizvođača. Identično ne, jer procesor u aparatu radi i stvari koje ne objavljuje. Ali to i nije cilj, jer RAW obrađujete da bi bio bolji od tog JPEG-a.
Ne gubi, jer se izvorna datoteka ne mijenja. Program čuva popis izmjena zasebno. Kvaliteta se troši samo kod uzastopnog spremanja JPEG-a.
Ne. Proizvođači uz aparate daju vlastite programe koji čitaju njihov RAW i besplatni su, a rade dobro. Plaćate brži rad s velikim serijama i bolje uklanjanje šuma, ne osnovnu obradu.
RAW koji izgleda blijedo je RAW koji radi kako treba. Cijela poanta formata je da odluke o kontrastu i boji donosite vi, a ne procesor u aparatu koji ne zna kako je scena izgledala.






