
Ukratko: Mekoća svjetla ne ovisi o tome piše li na kutiji softbox, nego o tome koliko je izvor velik u odnosu na lice koje osvjetljava. Udaljenost mijenja tu veličinu, i zato je najčešća greška početnika svjetlo postavljeno predaleko, frontalno i na punoj snazi. Približite softbox, spustite snagu i pomaknite ga u stranu i gore, i većina problema nestane prije nego što ste dodali drugo svjetlo. Niže je deset grešaka po redu, tablica za prepoznavanje greške po samoj fotografiji, i redoslijed postavljanja u pet koraka.
Prvi put u studiju većina shvati da oprema nije bila problem. Imate blic, imate softbox, imate stalak, a portret i dalje izgleda kao fotografija za osobnu iskaznicu. Evo deset razloga zašto, poredanih po tome koliko se često javljaju.
Odabrani radovi članova hrvatske foto zajednice Cahayabox. Pogledaj fotografije, objavi svoje i sudjeluj u natječajima.
Pogledaj fotografijeOvo je greška broj jedan i uzrok polovice ostalih. Mekoća svjetla ne ovisi o tome piše li na kutiji softbox, nego o tome koliko je izvor velik u odnosu na lice koje osvjetljava.
Softbox od jednog metra postavljen pola metra od lica je golem izvor i daje mekan, obavijajući prijelaz iz svjetla u sjenu. Isti taj softbox na tri metra udaljenosti je mala točka i daje tvrdu sjenu s oštrim rubom. Ništa se na opremi nije promijenilo, samo udaljenost. Koji modifikator uopće odabrati zasebna je tema, o kojoj smo pisali u tekstu softbox ili kišobran.
Pravilo za pamćenje: gurnite svjetlo toliko blizu da vam se čini da je preblizu, pa ga vratite deset centimetara.


Softbox postavljen ravno ispred lica u visini očiju daje ravnu, dosadnu sliku bez volumena. Nema sjene, a bez sjene nema dojma trodimenzionalnosti.
Pomaknite svjetlo za oko četrdeset pet stupnjeva u stranu i podignite ga tako da gleda blago prema dolje. Lice odmah dobiva oblik. To je jedan pomak koji najviše mijenja rezultat, a ne košta ništa.


Instinkt kaže da više svjetla znači bolje. U studiju je obrnuto. Ako je blic na punoj snazi, morate zatvoriti blendu na f/11 ili f/16, čime gubite mekoću pozadine, a vrijeme punjenja bljeskalice se produljuje.
Spustite snagu na četvrtinu ili osminu i otvorite blendu. Dobit ćete bržu bljeskalicu, kraće čekanje između kadrova i ljepšu pozadinu.
Početnik gleda gdje pada svjetlo. Iskusan fotograf gleda gdje pada sjena, jer sjena crta oblik lica.
Kad postavljate svjetlo, pratite rub sjene na obrazu i pod nosom. Mekan, postupan prijelaz znači velik izvor. Oštar rez znači mali izvor. Vi odlučujete koji od ta dva želite, ali morate ga gledati.
Kad prvi portret ne izgleda dobro, refleks je dodati još jedno svjetlo. Time samo množite problem, jer sada imate dvije sjene koje se poništavaju i slika postaje još ravnija.
Radite s jednim svjetlom dok njime ne budete zadovoljni. Odbojnik od bijelog stiropora s druge strane lica, koji ne košta gotovo ništa, riješit će presnažnu sjenu bolje od drugog blica.
Ako je model pola metra od pozadine, njegova sjena završava na pozadini i slika izgleda kao fotografija iz devedesetih. Osim toga, svjetlo koje pada na model pada i na pozadinu, pa ne možete odvojeno kontrolirati njihovu svjetlinu.
Odmaknite model barem metar i pol od pozadine. Pozadina odmah potamni, sjena nestane s nje, a lice se odvoji od podloge.


Pozadina je zaseban zadatak. Ako želite bijelu pozadinu koja je stvarno bijela, treba joj vlastito svjetlo. Ako želite tamnu, maknite je od svjetla i pustite je da padne u sivo ili crno.
Najčešća zabuna je očekivati čisto bijelu pozadinu od jednog svjetla usmjerenog na model. To se ne događa, i onda se sat vremena troši u obradi na nešto što je u studiju rješivo u minuti.
Ekran na poleđini vara. U zamračenom studiju svaka slika izgleda svjetlije nego što jest. Gledajte histogram, ne sličicu.


Kod portreta na svijetloj pozadini histogram će naginjati udesno, i to je u redu sve dok desni rub nije zalijepljen. Kod tamne pozadine bit će obrnuto. Bitno je da nijedan kraj nije odsječen.
Blic je uravnotežen na dnevno svjetlo, otprilike 5500 do 6000 kelvina. Rasvjeta u prostoriji više nije predvidljiva kao u doba žarulje sa žarnom niti. LED žarulje se prodaju u toploj izvedbi oko 2700 K, neutralnoj oko 4000 K i hladnoj oko 6500 K, pa u istom stanu možete imati sva tri.
Zato ne postoji jedno pravilo kako će se ta dva izvora posvađati. Uz toplu žarulju jedna strana lica ide u narančasto. Uz hladnu LED ili staru fluorescentnu cijev dobit ćete zelenkastu stranu, a to je gori slučaj jer se zelena teško vadi iz kože.
Ono što vrijedi uvijek: balans bijele je jedna postavka za cijelu fotografiju i ne može istodobno biti točan za dva izvora različite temperature.
Odlučite se za jedan izvor. Ako radite s blicem, najjednostavnije je ugasiti svjetla u prostoriji. Ako to ne ide, potisnite ambijent: ISO na najnižu vrijednost, blenda na onu koju blic traži, i vrijeme ekspozicije na najkraće koje vaš fotoaparat sinkronizira s blicem, kod većine 1/200 ili 1/250 sekunde. Kraće od toga blic će se odrezati.
Provjera traje jedan kadar. Snimite s ugašenim blicem, s istim postavkama. Ako je taj kadar crn, ambijenta nema i blic radi sav posao.
Kad slika ne valja, početnik pomakne svjetlo, promijeni snagu, promijeni blendu i promijeni kut modela, sve u jednom potezu. Ako se rezultat popravi, ne zna zašto, i sljedeći put kreće ispočetka.
Mijenjajte jednu stvar po jednu i snimite kadar nakon svake promjene. Za pola sata ćete imati vlastiti niz primjera iz kojeg se vidi što točno koja promjena radi. To je vrjednije od bilo kojeg vodiča.
Ako vam je lakše vidjeti nego pročitati, Kayleigh June prolazi kroz pet istih grešaka na stvarnim primjerima i pokazuje popravak za svaku.
Pet koraka, jedno svjetlo, i portret koji izgleda namjerno umjesto slučajno.
Ovih deset grešaka se pročita u pet minuta, a razumije tek kad stanete iza svjetla. Točno to radimo na Studio Light Workshopu: jedno svjetlo, jedan model i pomicanje izvora dok razliku ne vidite na ekranu, umjesto da je zamišljate. Svaku grešku s ove liste namjerno napravimo pa je popravimo pred vama, jer se tako najbrže zapamti što koja promjena zapravo radi.
Kad portret ne izgleda kako ste zamislili, krenite od onoga što vidite na slici, a ne od opreme. Tablica vodi od simptoma do popravka.
| Simptom na fotografiji | Uzrok | Popravak |
|---|---|---|
| Oštra sjena s tvrdim rubom | Izvor premalen ili predaleko | Približite softbox modelu |
| Lice ravno, bez volumena | Svjetlo frontalno | Pomaknite ga 45 stupnjeva u stranu |
| Sjena modela na pozadini | Model preblizu pozadini | Odmaknite model metar i pol |
| Pozadina siva umjesto bijele | Nema zasebnog svjetla na pozadini | Dodajte svjetlo na pozadinu |
| Jedna strana lica narančasta ili zelenkasta | Miješa se blic sa sobnom rasvjetom | Ugasite sobnu rasvjetu ili je potisnite ekspozicijom |
| Pozadina previše u fokusu | Blenda prezatvorena | Spustite snagu blica i otvorite blendu |
| Vrećice ispod očiju naglašene | Svjetlo previsoko | Spustite izvor prema razini očiju |
Kad znate što ne valja, sljedeće je pitanje kako postaviti svjetlo za točno određen izgled. Za to smo napravili besplatan vodič s deset shema studijske rasvjete, u službenoj suradnji s Nikonom Hrvatska. Svaka shema ima dijagram odozgo, fotografiju snimljenu tom shemom, postavu opreme, savjet iz prakse i popis onoga što na fotografiji provjeravate da znate je li shema pogođena.
Unutra su klasika 45/45, Rembrandt, butterfly, split, clamshell, kišobran i bijeli zid, od sive do bijele pozadine, rim light, gel u sjenama i tvrdo usmjereno svjetlo. Sve radi s jednim izvorom i opremom koju vjerojatno već imate, a na kraju je kartica koju možete ponijeti u studio.


Jačina svjetla ne pada linearno s udaljenošću nego s kvadratom. Ako izvor odmaknete na dvostruku udaljenost, na model pada četiri puta manje svjetla, a ne dvostruko manje.
To zvuči kao suha fizika, ali ima vrlo praktičnu posljedicu. Kad je svjetlo blizu modela, razlika u osvjetljenju između lica i pozadine je velika, pa pozadina lako padne u tamno. Kad je svjetlo daleko, sve u prostoru dobiva sličnu količinu svjetla i slika postaje ravna.
Zato blizina izvora rješava dvije stvari odjednom: daje mekše svjetlo i pomaže odvojiti model od pozadine. Ako pamtite samo jednu rečenicu iz cijelog teksta, neka bude ta.
Peter Hurley ovaj zakon objašnjava mjerenjem, korak po korak, i pokazuje zašto se pomak izvora od pola metra vidi na fotografiji više nego promjena opreme.
Jedno. Jedan izvor i jedan bijeli odbojnik pokrivaju većinu portretnih situacija. Drugo svjetlo dodajte tek kad znate točno koji problem njime rješavate.
Gotovo uvijek zato što je softbox predaleko. Mekoća ovisi o veličini izvora u odnosu na lice, a udaljenost tu veličinu smanjuje. Približite ga i razlika je odmah vidljiva. Detaljnije o tome pišemo u tekstu o tvrdom i mekom svjetlu.
Ne trebate. Princip je isti na svakoj opremi. Jeftin studijski blic s dobrim softboxom daje bolji rezultat od skupog blica postavljenog krivo. Razlike u cijeni odnose se na brzinu punjenja, dosljednost snage i trajnost, ne na kvalitetu samog svjetla.
Pogledajte rub sjene ispod nosa i na obrazu. Ako je rez oštar i jasan, izvor je premalen ili predaleko. Ako prijelaz teče postupno, veličina je dobra.
Studijska rasvjeta se ne uči čitanjem nego pomicanjem jednog svjetla i gledanjem što se dogodi. Sve u ovom tekstu možete provjeriti u pola sata s jednim izvorom i jednim licem. Ako to želite napraviti na profesionalnoj opremi i uz nekoga tko odmah kaže što ne valja, Studio Light Workshop je točno o tome. Ako vam treba samo prostor i oprema, Cahayabox studio iznajmljuje se po 50 eura na sat, sa svom opremom uključenom i bez doplata. Same modifikatore i bljeskalice može se i iznajmiti bez najma studija, po danu ili na više dana.






