AI-generirane ‘žene’ u beauty časopisu: umjesto imena fotografa, ispisani su promptovi

Ukratko: Američka fotografkinja i snimateljica Cassandra Klepac uzela je na aerodromu beauty časopis i otkrila da fotografije u njemu nisu prave. Umjesto imena fotografa pisali su AI promptovi kojima su slike generirane. Najviše ju je pogodilo to što članak govori o kozmetičkim zahvatima na pravim ženama, a ilustriran je izmišljenim licima. Njezin Instagram Reel skupio je gotovo 150.000 lajkova i otvorio pitanje koje se tiče svakoga tko fotografira ljude.

Generativni AI sve brže ulazi u svijet fotografije, a beauty i modna industrija jedno su od područja u kojima se to događa najtiše i najbrže. Upravo na to upozorila je fotografkinja iz Austina Cassandra Klepac nakon naizgled bezazlene kupnje na aerodromu. AI-generirane fotografije, otkrila je, već zamjenjuju prave modele i prave fotografe, a da čitatelj toga često nije ni svjestan.

Što je točno pronašla u časopisu

Klepac je, kako prenosi portal The Mary Sue, prelistala časopis Beauty Authority i bila iskreno impresionirana fotografijama. Htjela je vidjeti tko ih je snimio pa je potražila kreditiranje, onaj sitni tekst uz sliku u kojem obično piše ime fotografa. Umjesto imena, naišla je na nešto posve drugo: ispisane AI promptove, dakle tekstualne upute kojima je netko iz redakcije generirao slike. Nije bilo fotografija pravih žena, nego sadržaja koji je izmislio računalni model.

Jedan od tih promptova glasio je otprilike ovako: “Portret samouvjerene žene u tridesetima u elegantnom bijelom kupaćem kostimu, naglasiti elegantne proporcije.” Drugim riječima, lice i tijelo na fotografiji nikada nisu postojali. Sastavila ih je umjetna inteligencija prema nekoliko ključnih riječi.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Cass Klepac (@cassandra.klepac)

Zašto AI-generirane fotografije ovdje posebno smetaju

Ključ priče nije u tome da je AI uopće upotrijebljen, nego gdje je upotrijebljen. Članak uz koji su slike stajale govorio je o kozmetičkim zahvatima i o tome kako oni utječu na prave žene i njihova tijela. “Ovaj članak je o beauty zahvatima. Pa zašto onda koristimo lažne žene da bismo govorili o tijelima pravih žena? Zašto za to koristimo AI-generirana lica?”, upitala je Klepac u svojem Reelu koji je skupio gotovo 150.000 lajkova.

Najsnažnija rečenica koju je izgovorila tiče se same biti fotografije: “Ova žena nikad se nije pogledala u ogledalo. Ja jesam.” Kao netko tko je fotografirao mnogo stvarnih ljudi, najčešće žena koje su uvjerene da nisu fotogenične, opisuje koliko joj znači steći nečije povjerenje i napraviti fotografiju u kojoj se ta osoba osjeća dobro. Računalo koje slaže savršeno lice iz promptova nema ništa od toga: ni iskustvo, ni tijelo, ni pogled u ogledalo. “Vjerujete li toj informaciji kad je uparena s lažnim licem?”, pita Klepac.

Reakcije ispod njezine objave uglavnom su potvrdile zabrinutost. Komentatori pišu da je dovoljno problematično i obično retuširanje koje modele čini ljepšima nego što jesu, a kamoli potpuno izmišljanje ljudi, te da redakcija barem nije morala ostaviti vidljive promptove – da nije, nitko ne bi ni znao da slike nisu prave. Upravo to je, smatraju mnogi, najuznemirujući dio: granica između stvarne i generirane fotografije postaje nevidljiva.

Nije izoliran slučaj

Priča iz Beauty Authorityja nije usamljena. Samo dva tjedna ranije modna manekenka Francheska Pujols tužila je trgovca odjećom jer je njezine fotografije, snimljene pred jednobojnom pozadinom, ubacio pred AI-generirane pozadine i uz pomoć AI-ja promijenio joj poze. Manekenka tvrdi da su tako nastale slike, znatno drukčije od onoga za što je pozirala, naštetile njezinom profesionalnom ugledu i zloupotrijebile njezin lik.

Nije riječ ni samo o malim, nepoznatim brendovima. Prošlog ljeta švedski lanac H&M predstavio je AI-generirane klonove svojih modela, koje je nazvao “digitalnim blizancima”. Reakcija je, očekivano, bila podijeljena. S druge strane, kozmetička marka Dove još je 2024. obećala da nikada neće koristiti AI kako bi “stvorila ili iskrivila” izgled žene, pozivajući se na istraživanja o štetnom učinku AI-generiranog beauty sadržaja na mentalno zdravlje djevojaka i žena.

Jedno je, kažu i sami fotografi, koristiti AI da bi se prodala odjeća – to im se ne sviđa, ali to je tržišna odluka. Posve je druga stvar izmišljati lažne ljude unutar priče o tome kako stvarni zahvati utječu na stvarne ljude. Tu prestaje biti pitanje estetike, a postaje pitanje povjerenja.

Što ovo znači za tebe koji učiš fotografiju

Lako je ovu priču otpisati kao tuđu, daleku raspravu velikih časopisa i brendova. No ona pogađa upravo ono čemu se uči na svakom početku: zašto uopće fotografiramo ljude. Vrijednost portreta nije u savršenim proporcijama, nego u tome što je netko stvaran stao pred fotoaparat i dopustio da ga se vidi. Taj odnos između fotografa i osobe pred objektivom AI ne može odglumiti.

Za početnika je tu i ohrabrujuća poruka. Dok industrija eksperimentira s izmišljenim licima, raste vrijednost upravo onoga što ti možeš naučiti: kako nekoga opustiti, kako ga osvijetliti da izgleda dobro i prirodno, kako uhvatiti izraz koji je istinit. Dobra vijest je da za to ne treba skupa oprema – princip je isti i s jednim izvorom svjetla. Ako te zanima kako svjetlom oblikovati lice, kreni od osnova u tekstu o tvrdom i mekom svjetlu, a praktičan rad s rasvjetom možeš uvježbati na Studio Light Workshopu.

Vrijedi razlikovati i dva vrlo različita načina na koje AI ulazi u fotografiju. Jedno je AI kao alat za obradu u rukama fotografa, o čemu smo pisali u tekstu o Photoshop vještinama koje je AI učinio zastarjelima. Drugo je AI kao zamjena za samu fotografiju i za osobu pred objektivom. Prvo ti može uštedjeti sate posla. Drugo postavlja pitanje vjeruješ li više slici ili stvarnom čovjeku.

Česta pitanja

Kako prepoznati AI-generiranu fotografiju?

Često nema sigurnog načina, i upravo je to bit problema. Tragovi su nekad u detaljima: čudno oblikovane šake i prsti, nelogična pozadina, prebesprijekorna koža bez ijedne pore ili nakit i tekst koji se ne uklapaju. No kvaliteta modela brzo raste pa se sve više oslanjamo na to navodi li izdavač izvor slike. U slučaju Beauty Authorityja čitatelji su saznali istinu samo zato što su promptovi slučajno ostali ispisani.

Je li korištenje AI slika u medijima zabranjeno?

U većini zemalja nije izričito zabranjeno, ali se sve glasnije traži obvezno označavanje AI sadržaja. Dio rasprave odnosi se i na prava osoba čiji se lik koristi, što pokazuje tužba manekenke Francheske Pujols. Granica između dopuštene obrade i zlouporabe nečijeg lika tek se zakonski oblikuje.

Trebaju li se početnici bojati da će ih AI zamijeniti?

Manje nego što se čini. AI dobro imitira prosječnu, generičku sliku, ali teško reproducira stvaran odnos s osobom pred fotoaparatom i specifičan trenutak. Fotografi koji znaju raditi s ljudima i svjetlom postaju vrjedniji, a ne manje vrijedni. Vještina vođenja modela i čitanja svjetla ostaje nešto što se isplati učiti.

Pitanje koje je Klepac postavila na kraju svojeg videa ostaje otvoreno i daleko izvan beauty industrije: u trenutku kad lažno lice izgleda uvjerljivije od pravog, vrijedi se zapitati vjerujemo li slici ili čovjeku iza nje.