Kako fotografirati pomrčinu Sunca 12. kolovoza – i ne uništiti fotoaparat

Ukratko: Kako fotografirati pomrčinu Sunca 12. kolovoza 2026. iz Hrvatske svodi se na tri stvari: namjenski solarni filtar pred objektivom, otvoren pogled prema zapadu i svijest da imate vrlo malo vremena. Pomrčina počinje između 19:25 i 19:30, a Sunce zalazi između 19:53 i 20:17, pa vam ostaje između 23 minute u Dubrovniku i pedesetak minuta u Poreču. U trenutku zalaska Mjesec će zakloniti od 34 posto Sunčeve površine u Dubrovniku do gotovo 90 posto u Istri. I najvažnije: bez namjenskog solarnog filtra ne snimajte. ND filtar ne štiti ni senzor ni oko, a mobitelu možete spaliti senzor.

Ovo je prva potpuna pomrčina Sunca vidljiva iz Europe nakon 1999., dakle nakon 27 godina, i lako se propusti zbog jedne krive pretpostavke: da će pomrčina trajati satima i da ćete stići smisliti kadar u hodu. Neće i nećete. Zato krenimo od onoga što se stvarno vidi s naših prostora, pa tek onda na sigurnost, opremu i postavke.

Što se točno vidi iz Hrvatske 12. kolovoza

Uski pojas potpune pomrčine prelazi preko Grenlanda, zapadnog Islanda, sjevera Španjolske i malenog dijela Portugala. Među gradovima iz kojih će Sunce nakratko posve nestati su Reykjavík, Bilbao, Oviedo, Zaragoza i Valencia, a potpuna faza mjestimice traje nešto više od dvije minute, piše Express. Iz Hrvatske se vidi samo djelomična faza, i to nisko nad zapadnim obzorom, u trenutku kad Sunce ionako zalazi.

Podaci Zvjezdarnice Zagreb za osam gradova izgledaju ovako, po ljetnom računanju vremena:

Obratite pozornost na zadnji stupac, jer se tu najčešće griješi u čitanju. Postotak se ne odnosi na najveću fazu pomrčine, nego na trenutak zalaska Sunca. To je, za fotografa, dobra vijest: znači da je zaklonjenost iz tablice upravo ono što ćete vidjeti tik pred nestajanje diska za obzorom. U Puli je u trenutku zalaska prekriveno 86,30 posto Sunčeve površine, u Poreču 89,44, a u Zagrebu 77 posto.

Najveća faza nastupa nekoliko minuta kasnije, kad je Sunce već ispod obzora, od jednog stupnja u Poreču do više od pet stupnjeva u Dubrovniku, pa taj vrhunac kod nas nitko ne vidi. U zapadnoj Hrvatskoj razlika između viđenog i računskog maksimuma je zato mala, a na jugu i istoku znatna. Ono što se stvarno može snimiti jest faza od početka do zalaska, i to u najljepšem mogućem svjetlu.

Zašto imate samo dvadesetak do pedesetak minuta

Prozor za snimanje je razlika između početka pomrčine i zalaska Sunca u vašem gradu. U Poreču je to nešto više od tri četvrt sata, u Dubrovniku manje od pola sata. U tom vremenu Sunce se spušta prema obzoru, prolazi kroz najgušći sloj atmosfere, gubi na sjaju i mijenja boju prema narančastoj i crvenoj. Za fotografa je to istovremeno i poklon i problem.

Poklon je zato što zalazeće Sunce s urezanim Mjesečevim rubom izgleda dramatično i bez teleobjektiva od pet tisuća eura. Problem je zato što je Sunce nisko, u trenutku prvog kontakta samo tri do sedam i pol stupnjeva nad obzorom, pa vam svaka zgrada, brdo, dizalica ili red stabala na zapadu može pojesti cijeli prizor. Zato lokacija nije detalj nego glavna odluka: treba vam čist pogled prema zapadu i sjeverozapadu, po mogućnosti s povišene točke, s obale ili s ruba grada.

Praktično pravilo: budite na lokaciji najkasnije u 19:00, s postavljenim stativom i provjerenim kadrom. Ako lokaciju tražite u 19:30, pomrčina je već počela i vi ste je propustili.

Bez solarnog filtra nema fotografiranja. Ovo nije pretjerivanje

Ako iz cijelog teksta zapamtite samo jedan odlomak, zapamtite ovaj. Fotografiranje Sunca bez namjenske zaštite jedna je od rijetkih stvari u fotografiji koja vam može uništiti i opremu i vid, i to nepovratno. Nema drugog pokušaja, nema garancije i nema softvera koji to popravlja.

Sunce se nikada ne gleda ni ne fotografira izravno bez zaštite, ni golim okom, ni kroz tražilo, ni kroz objektiv. Za oči su nužne certificirane naočale za promatranje pomrčine s oznakom ISO 12312-2, koje stoje tri do četiri eura. Obične sunčane naočale, zatamnjeno staklo, rendgenski film ili preklopljena folija ne štite mrežnicu, a Boris Štromar je u razgovoru za Večernji list posebno upozorio na začađeno staklo, jer ono propušta infracrvenu svjetlost. Improvizacija ovdje nije jeftinija varijanta nego samo skuplja greška.

Drugi dio te iste opomene odnosi se na opremu, i njega ljudi redovito preskoče. Naočale za pomrčinu namijenjene su isključivo gledanju golim okom. Ne stavljaju se pred oko iza dalekozora, teleskopa ili tražila, jer optika svjetlo prvo skupi, a naočale su tada zadnja i posve nedovoljna prepreka. Kod svakog optičkog sustava filtar mora doći ispred objektiva, prije nego što svjetlo uopće ulazi u sustav.

Za fotoaparat, dakle, pred objektiv ide namjenski solarni filtar, onaj koji propušta tek djelić svjetla. Obični ND filtar, koliko god bio taman, nije zamjena. On priguši vidljivo svjetlo, ali propušta infracrveno i ultraljubičasto zračenje koje pregrijava i trajno oštećuje senzor. Slaganje dva ND filtra, varijabilni ND, zavarivačko staklo nepoznate gustoće i slična rješenja iz foruma ne ulaze u priču.

Filtar mora biti čvrsto pričvršćen. Ako vam ga vjetar skine s objektiva dok je Sunce još jako, ostajete bez senzora, a možda i bez oka ako baš u tom trenutku gledate kroz optičko tražilo. Kod fotografiranja preko zaslona rizik za oko ne postoji, ali rizik za senzor ostaje isti. I još jedno pravilo koje se lako zaboravi u uzbuđenju: fotoaparat s filtrom ne ostavljajte uperen u Sunce dulje nego što snimate, a poklopac vratite čim stanete.

Što kaže hrvatski lovac na pomrčine

Boris Štromar potpune pomrčine prati od 1999., kad ju je gledao iz Mađarske, a poslije ih je hvatao u Turskoj, Novosibirsku, Australiji i Sjedinjenim Državama. Ovu 12. kolovoza gleda iz Španjolske. S njim smo i mi razgovarali o astrofotografiji, svjetlosnom onečišćenju i tome koliko pripreme stoji jedna dobra snimka noćnog neba, pa ako vas ta strana zanima dublje, pročitajte naš intervju: Boris Štromar: Za dobru astro fotografiju nije dovoljno samo usmjeriti objektiv u zvjezdano nebo.

Njegov savjet fotografima svodi se na jednu rečenicu koja zvuči pretjerano dok je ne iskusite: tko želi snimiti pomrčinu, mora vježbati kod kuće. Za Večernji list opisao je kako u stvarnoj situaciji vrijeme kao da prolazi „bar 10 puta brže“ i kako tih nekoliko minuta proleti začas, uz vriskove i viku oko sebe. Naš prozor od pola sata do pedeset minuta u tom smislu nije puno komotniji: ako postavke i izoštravanje smišljate na terenu, potrošit ćete pola prozora na tipke.

Štromar opisuje i zašto potpuna pomrčina nije samo „jača verzija“ ove naše. Temperatura osjetno padne, pojave se najsjajnije zvijezde i planeti, boje postanu neobične, a ptice, kaže, počnu pjevati pa utihnu. Nešto od te promjene ambijenta osjetit će se i kod nas, mjerljivo iako mnogo slabije, i upravo to je materijal za fotografiju koja nije samo tehnička snimka diska.

Oprema i postavke za fotografiranje pomrčine

Za kadar u kojem se jasno vidi zagrizeni Sunčev disk treba vam teleobjektiv od barem 300 milimetara, a poželjno 400 ili više. Uz njega ide stabilan stativ, jer na tim žarišnim duljinama i disanje pomiče kadar.

• Manualni način rada. Automatika će se izgubiti između tamnog filtra i jarke točke.
• Ručno izoštravanje na rub Sunčeva diska, uz uvećanje na zaslonu. Autofokus na tako maloj svijetloj točki uglavnom pluta.
• ISO 100 do 200, blenda oko f/8, brzina zatvarača kao promjenjiva veličina. Počnite oko 1/500 s i podešavajte prema histogramu.
• RAW format, jer ćete kod zalaska imati veliku razliku između Sunca i okoline.
• Okidanje sa zadrškom od dvije sekunde ili daljinskim okidačem.
• Isključena stabilizacija dok je fotoaparat na stativu.
• Napunjene baterije i prazna kartica, jer se ovaj prozor ne ponavlja za deset minuta.

Kako Sunce pada prema obzoru, ono slabi, pa ćete brzinu zatvarača postupno spuštati. Snimajte niz kadrova kroz cijeli prozor, a ne dva ili tri. Serija u kojoj se vidi kako zagriz raste dok Sunce tone najzahvalniji je materijal za kasniju obradu i za objavu.

Kadar koji ima smisla kad je Sunce nisko

Postoji i druga, često bolja mogućnost od tehničke snimke diska. Budući da je Sunce nisko, možete ga smjestiti u krajolik: silueta zvonika, dizalice, brda, mora ili grada u prednjem planu daje priču i mjerilo. Takva fotografija govori gdje ste bili i kako je izgledala ta večer, a upravo to je ono što ljudi dijele. Za takav kadar dovoljan je objektiv od 70 do 200 milimetara, a kompresija perspektive učinit će Sunce većim u odnosu na siluetu.

Postoji i uvjet pod kojim se u zadnjim minutama može snimati bez filtra, i o njemu treba govoriti precizno. Štromar objašnjava da Sunce pri samom zalasku gledamo kroz vrlo debeo sloj atmosfere koji zbog atmosferske ekstinkcije blokira velik dio svjetla, pa se u tim trenucima ponekad može gledati i golim okom. Njegova je procjena da će prizor pomračenog Sunca kao srpa koji zalazi za horizont biti spektakularan, ali uz jasnu opomenu da treba biti oprezan.

Kriterij je jednostavan i nije stvar procjene po satu nego po izgledu: filtar ostaje na objektivu sve dok je disk jarko bijel ili žut. Skinuti ga smijete tek kad postane crven i toliko prigušen da se u njega može gledati bez ikakvog napora i bez suzenja, dakle isti kriterij koji vrijedi za svaki zalazak Sunca. Ako imate i najmanju dvojbu, filtar ostaje. Deset minuta ranije nego što treba nije rizik, deset minuta kasnije jest.

Može li se pomrčina snimiti mobitelom

Može, uz realna očekivanja i uz istu opomenu. Štromar je izravan: ako se gleda kroz kameru mobitela bez zaštite, moguće je spaliti senzor. Mobitel dakle nije iznimka od pravila, nego samo uređaj kod kojeg je šteta jednako trajna, a filtar rjeđe dostupan. Rješenje je mali solarni filtar ili folija za promatranje pred lećom, čvrsto pričvršćena da ne odleti.

Sunčev disk na mobitelu ionako će biti sitan, pa mobitel nije alat za detalj nego za ugođajni kadar niskog Sunca nad obzorom. Pomaže ručno snižena ekspozicija dodirom i povlačenjem po zaslonu te izbjegavanje digitalnog zumiranja koje samo razmazuje piksele. Ako imate mobitel s optičkim telefotom, koristite njega. Bez filtra snimajte tek kad je Sunce pri samom obzoru već crveno i oslabljeno, ne držite mobitel uperen u Sunce dulje nego što snimate i ne gledajte u disk kroz zaslon dulje nego što je nužno.

Gdje stati i gdje su organizirana promatranja

Najveća zaklonjenost bit će na zapadu, pa je zapadna obala Istre logičan izbor, od Poreča do Pule. Na pitanje o konkretnim lokacijama Štromarov je odgovor jednostavan: važno je samo imati čist pogled prema zapadu i sjeverozapadu. Zadarske Morske orgulje po tom kriteriju izlaze idealno, jer pogled pada prema otvorenom moru, a tamo će, kaže, lokalna astronomska udruga dijeliti naočale i omogućiti gledanje kroz teleskope. Za Zagreb navodi Zvjezdarnicu, Sljeme, Jarun i savski nasip, a za obalu Velebit kao mjesto s kojeg se dobiva i pejsaž oko Sunca.

Ako nemate solarni filtar i ne stignete ga nabaviti, ne improvizirajte, nego iskoristite tuđu opremu. Zvjezdarnica Zagreb organizira javni program od 18 sati: prvo predavanje o pomrčinama Sunca i sigurnom promatranju, promatranje kroz H-alfa solarni teleskop od 18:45, od 19:20 izravni prijenos potpune pomrčine iz Španjolske, a potom praćenje naše djelomične faze kroz veći broj solarnih teleskopa s posebnim zaštitnim filtrima. Program traje do 23 sata. Hrvatski astronomski savez poziva u zvjezdarnicu Višnjan u 18 sati, na program na engleskom jeziku uz predavanje o Suncu.

To je ujedno i dobra fotografska prilika, a ne rezervno rješenje. Fotografija ljudi koji gledaju u nebo, s naočalama na očima i teleskopima u pozadini, često je bolja priča od samog diska i ne zahtijeva ni filtar ni teleobjektiv.

Priprema dan ranije

Otiđite na lokaciju dan prije u isto vrijeme i pogledajte gdje Sunce zalazi. Pomak od jednog dana je zanemariv, a vidjet ćete točno hoće li vam nešto smetati na obzoru. Napunite baterije, ispraznite kartice, provjerite drži li filtar i ponesite krpicu, jer prašina na solarnom filtru postaje vidljiva mrlja preko cijelog diska. Pratite prognozu, jer i tanak sloj oblaka nisko nad zapadom može pojesti cijeli prizor. Štromar tu ima i podsjetnik iz osobnog iskustva: 2012. je zbog oblaka propustio pomrčinu nakon više od dvadeset sati puta do Australije.

Ista noć nosi još dva motiva

Ako ste već izašli s opremom, nema smisla pakirati se u 20:15. Nakon zalaska nisko nad zapadnim i jugozapadnim obzorom zasjat će Venera, koja 15. kolovoza dosiže najveću istočnu elongaciju; Zvjezdarnica Zagreb najavila je njezino promatranje od 20:45. Iste noći slijedi vrhunac Perzeida, a uvjeti su gotovo idealni jer istoga dana nastupa mlađak, pa nema mjesečine koja bi nadjačala slabije meteore. Iz područja bez svjetlosnog onečišćenja jasno se vidi i Mliječna staza, navodi Express.

Za Perzeide se, prema Štromaru, ne isplati odustati prerano. Meteori postaju vidljiviji nakon 22 i 23 sata, jer nakon zalaska treba još sat i pol do dva da nastupi astronomska noć, a najviše ih je pred jutro. Objektiv usmjerite prema zenitu, gdje je nebo najtamnije i tragovi najdulji, a ne prema Perzeju, iz kojeg im putanje samo prividno izviru. Za taj dio večeri više vam ne treba filtar nego širokokutni objektiv, otvorena blenda i ekspozicije od desetak do dvadesetak sekundi.

Ako ovu propustite

Sljedeća prilika je bliža nego što se čini. Djelomična pomrčina 2. kolovoza 2027. bit će vidljiva iz Hrvatske u cijelom svom tijeku, dakle bez zalaska koji reže polovicu događaja, piše Slobodna Dalmacija. Pojas potpune pomrčine tada ide preko juga Španjolske, Gibraltara i sjeverne Afrike do Egipta i dalje prema Bliskom istoku, a na pojedinim lokacijama u Egiptu totalitet traje do 6 minuta i 23 sekunde, najdulje na kopnu u cijelom 21. stoljeću.

Za potpunu pomrčinu vidljivu iz Hrvatske trebat će znatno više strpljenja, jer ona dolazi tek 3. rujna 2081. Drugim riječima, ovo od 12. kolovoza je za većinu nas najbliže što ćemo doći potpunoj pomrčini bez putovanja, i vrijedi ga odraditi kako treba.

Česta pitanja

U koliko sati počinje pomrčina Sunca 12. kolovoza 2026. u Hrvatskoj?

Počinje između 19:25 i 19:30, ovisno o gradu. U Zagrebu u 19:25:53, u Rijeci u 19:27:00, u Poreču u 19:27:20, u Puli u 19:27:51, u Zadru u 19:28:42, u Splitu u 19:29:19, u Osijeku u 19:25:35 i u Dubrovniku u 19:30:08 po ljetnom računanju vremena.

Koliko će Sunce biti zaklonjeno iz Hrvatske?

U trenutku zalaska od 34,05 posto u Dubrovniku do 89,44 posto u Poreču. U Puli 86,30, u Rijeci 85,05, u Zagrebu 77, u Zadru 69,59, u Splitu 54,27 i u Osijeku 52,70 posto. Najveća faza nastupa nekoliko minuta poslije zalaska, kad je Sunce već ispod obzora, pa je iz Hrvatske nitko ne vidi.

Mogu li fotografirati pomrčinu bez solarnog filtra?

Ne dok je Sunce jako. Bez namjenskog solarnog filtra možete trajno oštetiti senzor, a pogledom kroz optičko tražilo i oko. Obični ND filtri nisu dovoljni jer ne zaustavljaju infracrveno i ultraljubičasto zračenje, a naočale za pomrčinu služe samo za gledanje golim okom i nikad se ne stavljaju iza objektiva, dalekozora ili teleskopa. Kod optike filtar uvijek ide ispred objektiva.

Mogu li snimati mobitelom?

Možete, ali pred leću treba mali solarni filtar ili folija za promatranje. Bez zaštite je moguće spaliti senzor mobitela. Disk će ionako biti sitan, pa je mobitel bolji za ugođajni kadar niskog Sunca nego za detalj.

Koje su postavke za fotografiranje pomrčine Sunca?

Stativ, manualni način rada, ručno izoštravanje na rub diska, ISO 100 do 200, blenda oko f/8 i početna brzina zatvarača oko 1/500 s uz solarni filtar. Snimajte u RAW formatu, okidajte sa zadrškom i brzinu zatvarača spuštajte kako Sunce slabi prema obzoru.

Koji objektiv treba za fotografiranje pomrčine?

Za detalj Sunčeva diska treba najmanje 300 milimetara, a bolje 400 ili više. Za kadar u kojem je pomrčina dio krajolika dovoljno je 70 do 200 milimetara, uz siluetu u prednjem planu koja daje mjerilo.

Gdje je najbolje gledati pomrčinu u Hrvatskoj?

Bilo gdje odakle imate potpuno čist pogled prema zapadu i sjeverozapadu, najbolje s povišene točke ili s obale. Zaklonjenost je najveća u Istri, a Morske orgulje u Zadru, Velebit te Sljeme i savski nasip u Zagrebu praktični su izbori. Organizirana promatranja s ispravnom opremom vode Zvjezdarnica Zagreb i zvjezdarnica Višnjan.

Najviše fotografija te večeri propast će zbog dvije stvari koje nemaju veze s opremom: zbog krivo izabrane lokacije i zbog toga što će ljudi doći prekasno. Ako to dvoje riješite dan ranije, ostaje vam samo ono zabavno. A ako želite naučiti raditi u manualnom načinu rada i sigurno voditi ekspoziciju u zahtjevnim uvjetima, upravo za to postoji naš Studio Light Workshop.