Autorska prava na fotografiju u Hrvatskoj: tko je vlasnik i što smijete objaviti

Ukratko: Autorska prava na fotografiju u Hrvatskoj nastaju u trenutku kad fotografiju snimite, bez ijedne prijave i bez oznake copyright. Autor je uvijek fizička osoba koja je snimila, i to se ne može prenijeti. Ono što se prenosi su imovinska prava, dakle pravo korištenja. Naručitelj koji plati snimanje ne postaje autor, a bez pisanog ugovora nema jasnog opsega prava. Zaštita traje za života autora i 70 godina nakon smrti.

Napomena: ovo je opći pregled, a ne pravni savjet. Za konkretan slučaj, osobito kod ugovora i sporova, obratite se odvjetniku.

Fotografi u Hrvatskoj gube novac i živce na istim mjestima: klijent objavi fotografiju gdje nije dogovoreno, netko preuzme sliku s interneta bez pitanja, ili se nakon snimanja ispostavi da se ne zna tko što smije. Sve troje rješava razumijevanje nekoliko osnovnih pravila.

Autorsko pravo nastaje samo, bez registracije

Ovo je najveća zabuna. U Hrvatskoj ne postoji registar autorskih prava na fotografije i ne treba vam nikakva prijava. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u članku 19. određuje da je autor djela fizička osoba koja je autorsko djelo stvorila, i da mu autorsko pravo pripada činom samog stvaranja djela. Službeni tekst objavljen je u Narodnim novinama 111/21.

Oznaka copyright i godina nisu uvjet zaštite. Korisne su jer jasno kažu tko polaže pravo, ali fotografija bez te oznake jednako je zaštićena kao i ona s njom.

Praktična posljedica: fotografija koju ste snimili prije deset godina i nikad nigdje niste prijavili i danas je vaša.

Moralna i imovinska prava, dvije različite stvari

Ovo je razlika koju treba razumjeti prije nego što potpišete bilo kakav ugovor.

Zakon u članku 26. stavku 2. određuje da se autorskim pravom štite osobne i duhovne veze autora s njegovim djelom, dakle moralna prava. Ona ostaju vama i onda kad ste imovinska prava prodali u cijelosti.

Zato klijent koji je platio fotografiju i dalje mora navesti tko ju je snimio, ako je to dogovoreno ili ako je uobičajeno u toj vrsti objave. I zato nitko ne smije vašu fotografiju izmijeniti tako da vam šteti ugledu, čak ni ako ju je kupio.

Naručena fotografija: tko je vlasnik

Najčešće pitanje na svakom snimanju. Odgovor je jednostavan: naručitelj koji plati snimanje ne postaje autor. Autor ostaje fotograf.

Ugovor o stvaranju autorskog djela po narudžbi uređuju članci 96. do 99. Zakona. Ono što naručitelj stječe ovisi isključivo o tome što piše u ugovoru. Ako ugovora nema, opseg prava je nejasan i u sporu se tumači usko, dakle u korist autora. To zvuči kao dobra vijest za fotografa, ali u praksi znači svađu koju nitko ne želi.

Zato se opseg uvijek zapisuje unaprijed, i to konkretno.

• Za koje namjene se fotografije smiju koristiti, na primjer web, društvene mreže, tisak, oglašavanje.
• Na kojem području, u Hrvatskoj ili šire.
• Koliko dugo, neograničeno ili do određenog datuma.
• Smije li se fotografija mijenjati, izrezivati i obrađivati.
• Je li pravo isključivo ili fotograf istu fotografiju smije koristiti u portfelju.

Zadnja stavka je ona koju fotografi najčešće zaborave. Ako klijent traži potpuni prijenos bez ograničenja, vi svoju fotografiju više ne smijete pokazati ni u portfelju. Ako to ne želite, mora pisati.

Fotografija nastala u radnom odnosu

Ovo uređuje članak 100. Zakona, i vrijedi ga pročitati u originalu, jer ide dalje nego što većina fotografa očekuje.

Ako ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos ili drugim ugovorom sklopljenim između autora i poslodavca nije drukčije određeno, smatra se da je poslodavac stekao isključiva autorska imovinska prava iskorištavanja autorskog djela stvorenog u radnom odnosu, u sadržaju i opsegu koji je potreban za ostvarenje djelatnosti koju obavlja, bez prostornog i vremenskog ograničenja, neovisno o prestanku radnog odnosa za vrijeme čijeg je trajanja djelo nastalo.

Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, članak 100. stavak 2.

Prevedeno: autor ste i dalje vi, ali ako u ugovoru o radu ne piše drukčije, poslodavac ima isključivo pravo koristiti tu fotografiju za svoju djelatnost, bez roka, i to mu ostaje i nakon što odete iz firme.

Kod honorarnog rada i ugovora o djelu to ne vrijedi automatski. Tada opet vrijedi ono što piše u ugovoru, a ako ne piše ništa, prava ostaju kod autora.

Kad netko upotrijebi vašu fotografiju bez dozvole

Prvi korak nije odvjetnik nego dokaz. Napravite snimku zaslona s vidljivim datumom i adresom stranice. Sačuvajte izvornu datoteku s podacima o snimanju, jer izvorni RAW ili datoteka s metapodacima o vremenu i uređaju najjači je dokaz autorstva koji možete imati. Arhivirajte i samu stranicu preko servisa koji sprema kopiju s datumom, primjerice Internet Archive, jer sporna objava zna nestati čim pošaljete prvu poruku, a s njom i dokaz da je ikad postojala.

Odlučite prvo što zapravo želite

Tri su realna ishoda i traže različit pristup: da fotografija nestane, da uz nju stoji vaše ime, ili da vam se plati. Ako vam je cilj naplata, brzo uklanjanje radi protiv vas, jer nestane i dokaz i razlog da druga strana pregovara. Ako vam je cilj da slika nestane, najbrži put često uopće ne ide preko onoga tko ju je objavio, nego preko platforme.

Odlučite to prije nego pošaljete prvu poruku. Većina ljudi pošalje ljutit mail koji traži sve odjednom i time izgubi i jedno i drugo.

Pisana obavijest i što u njoj mora pisati

Većina slučajeva staje na ovom koraku, jer se najčešće radi o nekome tko je sliku preuzeo bez razmišljanja, a ne o namjernoj krađi. Obavijest neka bude kratka i sadrži pet stvari:

• koja je fotografija u pitanju i točna adresa gdje je objavljena
• da ste vi autor i čime to dokazujete
• što tražite, konkretno: uklanjanje, potpis uz fotografiju ili naknadu
• rok za odgovor, uobičajeno osam do petnaest dana
• što slijedi ako odgovora nema

Ton neka bude suh i činjeničan. Prijetnje iznosima izvučenima iz zraka i najave tužbi koje nećete pokrenuti oslabe vam poziciju čim druga strana pokaže pismo bilo kome tko se u to razumije. Ako tražite naknadu, iznos vežite uz nešto obranjivo, na primjer uz vaš cjenik za tu vrstu korištenja.

Ako je fotografija na Facebooku ili Instagramu

Meta ima poseban obrazac za prijavu povrede autorskog prava i to nije isto što i obično „Prijavi objavu”. Obična prijava ide moderaciji sadržaja i najčešće ne završi ničim, dok prijavu autorskog prava rješava drugi tim i traži da se izjasnite kao nositelj prava. Meta zasebno objašnjava kako postupak izgleda i što se traži od prijavitelja.

Prednost je brzina, jer objava može nestati bez ijednog odvjetnika. Nedostatak je što tim putem ne dobivate naknadu, nego samo uklanjanje. Zato se prvo odlučite što želite.

Ako je fotografija na web stranici

Krenite od vlasnika stranice. Ako nema kontakta ili ne odgovara, sljedeća adresa je tvrtka koja stranicu hostira, jer ona ima vlastite uvjete korištenja i obvezu postupiti po prijavi. Podatak o hostingu vidi se iz javnih upita o domeni, za hrvatske domene preko whois pretraživača na domene.hr.

Ako je sporna stranica vidljiva u Googleu, postoji i zaseban zahtjev za uklanjanje iz rezultata pretrage. To ne briše fotografiju s tuđe stranice, ali je izbacuje iz pretrage, što u praksi često riješi štetu.

Mirno rješavanje spora

Državni zavod za intelektualno vlasništvo nudi mirno rješavanje sporova, što je jeftinija i brža opcija od suda kad obje strane žele izaći iz problema. Zavod objavljuje i pregled alternativnog rješavanja sporova. Važno je znati što DZIV nije: autorsko pravo se u Hrvatskoj ne registrira, pa Zavod ne vodi registar fotografija niti presuđuje tko je autor. Dokaz autorstva i dalje stoji na vama.

Što konkretno možete tražiti po zakonu

Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima ne poznaje jednu „kaznu za krađu slike”, nego niz zasebnih zahtjeva. Vrijedi znati koji vam odgovara, jer se međusobno ne isključuju:

• Prestanak povrede i zabrana ubuduće (članak 279.). Dovoljno je pozvati se na svoje pravo i dokazati da vas druga strana uznemirava. Ako ona tvrdi da je smjela, na njoj je da to dokaže, ne na vama.
• Naknada zbog neovlaštenog korištenja (članak 281.), dakle cijena koja je uobičajena za tu vrstu korištenja ili cijena propisana cjenikom iz članka 235. stavka 2.
• Popravljanje štete (članak 280.), po općim pravilima o šteti.
• Povrat onoga što je druga strana time zaradila (članak 282.).
• Naknadno navođenje autora (članak 285.), ako je fotografija objavljena bez potpisa ili s krivim potpisom.
• Objava presude o trošku tuženika (članak 283.) i uništenje ili predaja bespravno izrađenih primjeraka (članak 284.).
• Privremene mjere (članci 288. i 289.), uključujući one radi osiguranja dokaza, kad postoji opasnost da dokazi nestanu.

Penal: dvostruka naknada

Za fotografa je najvažniji članak 286. Vrijedi ga imati napamet, jer se doslovno ovako i citira u dopisu drugoj strani.

(1) Onaj čije je pravo iz ovoga Zakona povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati od osobe koja je pravo povrijedila naknadu u dvostrukom iznosu od ugovorene (u daljnjem tekstu: penal), a ako nije ugovorena, od odgovarajuće uobičajene naknade.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ne može se dokazivati da šteta nije nastala.

Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, članak 286. stavci 1. i 2.

Drugi stavak je onaj koji rješava najčešći odgovor koji ćete čuti: „pa nisi ništa izgubio, slika ti i dalje stoji.” To se u ovom slučaju ne može dokazivati. A ako je stvarna šteta veća od penala, možete tražiti razliku do potpune štete.

Zbog toga uobičajena cijena za tu vrstu korištenja nije sitnica nego temelj cijelog zahtjeva. Ako imate javni cjenik ili ranije račune za slično korištenje, imate i brojku koju je teško osporiti. Ako nemate ništa, sve se svodi na procjenu.

Koliko dugo imate vremena

Članak 287. to rješava jednom rečenicom.

Pravo na zaštitu prava iz ovoga Zakona ne zastarijeva, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, članak 287. stavak 1.

Zahtjevi koji su po naravi obveznopravni, poput naknade, zastarijevaju prema općim pravilima o zastari iz Zakona o obveznim odnosima.

Praktično: to što ste svoju fotografiju na tuđoj stranici našli tek godinu dana kasnije ne znači automatski da je kasno.

Kad se isplati odvjetnik

Odvjetnik ima smisla kad je korištenje komercijalno i kad druga strana ima što izgubiti: tvrtka, medij, agencija, oglasna kampanja. Kod privatne osobe koja je sliku podijelila na profilu, trošak postupka gotovo uvijek premaši ono što se može naplatiti.

Ako idete tim putem, sve prethodno zapisano i sačuvano postaje vaš spis. Zato je prvi korak dokaz, a ne poruka.

Što ne raditi

• ne prozivajte javno prije nego pošaljete privatnu obavijest, jer time gubite miran ishod i dobivate raspravu
• ne brišite i ne mijenjajte vlastite objave i poruke nakon što je spor počeo
• ne pristajte usmeno na iznos bez pisanog traga
• ne tražite naknadu i uklanjanje istovremeno ako vam je stalo do naplate

Ovo je opći pregled koraka, a ne pravni savjet. Za konkretan slučaj, pogotovo ako je riječ o komercijalnom korištenju, pitajte odvjetnika.

Što s fotografijama drugih koje želite objaviti

Ista pravila vrijede i obrnuto. Fotografija pronađena Google pretragom nije slobodna za upotrebu. Oznaka da je slika bila javno dostupna nije dozvola.

• Licencije poput Creative Commons dopuštaju upotrebu pod uvjetima koje morate pročitati, jer se razlikuju po tome dopuštaju li komercijalnu upotrebu i prerade.
• Javno vlasništvo, dakle djela kojima je zaštita istekla, slobodna su za upotrebu.
• Fotografije iz press materijala proizvođača obično se smiju koristiti u uredničkom kontekstu, uz navođenje izvora.
• Za sve ostalo tražite pisanu dozvolu, makar to bila jedna poruka s jasnim da.

Postoje i zakonske iznimke. Članak 202. dopušta citate, kritike i osvrte, a članak 201. korištenje u svrhu informiranja javnosti. Njihov opseg ovisi o namjeni i količini korištenog djela, pa se za komercijalnu upotrebu ne biste trebali oslanjati na njih bez provjere.

Autorsko pravo i pravo na vlastitu sliku nisu isto

Ovo su dva odvojena sloja koja se stalno miješaju. Autorsko pravo štiti fotografa. Pravo osobe koja je na fotografiji štiti tu osobu, i temelji se na pravima osobnosti i na zaštiti osobnih podataka, dakle na Općoj uredbi o zaštiti podataka i Zakonu o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka.

To znači da možete biti autor fotografije i istovremeno je ne smjeti objaviti, jer nemate suglasnost osobe koja je na njoj. Vrijedi i obrnuto: osoba s fotografije nema autorsko pravo na nju samo zato što je na njoj.

O tome kada smijete fotografirati i objaviti nekoga pišemo u tekstu o fotografiranju ljudi na javnom mjestu.

Pet situacija iz prakse

Vjenčanje: mladenci traže sve fotografije u punoj rezoluciji

Nema prepreke da im ih date, ali to nije isto što i prijenos prava. Isporuka datoteka i opseg korištenja dvije su odvojene stavke, i obje trebaju pisati. Uobičajeno je da mladenci dobiju neograničeno pravo osobne upotrebe, a komercijalna upotreba, na primjer prodaja fotografije nekom mediju, ostaje kod fotografa.

Agencija traži prijenos svih prava za jednokratnu naknadu

To je legitimna ponuda, ali cijena ne bi trebala biti ista kao za ograničenu licenciju. Ako prenosite sve i zauvijek, gubite mogućnost ponovne prodaje i često i pravo na portfelj. Ako se s tim slažete, neka bar bude plaćeno kao takvo.

Klijent je fotografiju izrezao i dodao tekst preko lica

Prerada spada u imovinska prava, pa ovisi o tome je li dogovorena. Ako izmjena ide toliko daleko da šteti vašem ugledu kao autora, u igru ulaze i moralna prava, koja se ne prenose ni jednim ugovorom.

Snimili ste za poslodavca, a sada želite fotografiju u portfelju

Autor ste i dalje vi, ali po članku 100. poslodavac je vjerojatno stekao isključiva prava iskorištavanja za svoju djelatnost, i to bez vremenskog ograničenja. Prikaz u portfelju u praksi rijetko izazove spor, ali pravno se ne možete osloniti na to da je sam po sebi dopušten. Provjerite ugovor o radu i pitajte prije nego objavite, pogotovo ako fotografija sadrži poslovno osjetljiv sadržaj ili osobe.

Netko je vašu fotografiju objavio i naveo vas kao autora

Navođenje autora ne zamjenjuje dozvolu. Moralno pravo na priznanje autorstva time jest poštovano, ali imovinsko pravo objave i dalje je povrijeđeno ako niste pristali.

Česta pitanja

Treba li fotografiju negdje registrirati da bi bila zaštićena?

Ne treba. Autorsko pravo nastaje samim stvaranjem djela, po članku 19. Zakona, i ne postoji registar u koji bi se fotografija upisivala. Oznaka copyright je korisna kao informacija, ali nije uvjet zaštite.

Ako platim fotografa, jesu li fotografije moje?

Fotograf ostaje autor. Vi stječete prava korištenja u opsegu koji je dogovoren ugovorom. Bez ugovora opseg je nejasan i tumači se usko, pa se opseg uvijek zapisuje unaprijed.

Koliko traje autorsko pravo na fotografiju?

Članak 119. Zakona kaže: za života autora i 70 godina nakon njegove smrti. To je usklađeno na razini Europske unije. Nakon toga djelo prelazi u javno vlasništvo.

Smijem li objaviti fotografiju koju sam našao na internetu?

Ne smijete, osim ako je izričito objavljena pod licencijom koja to dopušta ili je zaštita istekla. Dostupnost na internetu nije dozvola za korištenje.

Autorsko pravo je jedini dio fotografskog posla koji radi u vašu korist i onda kad ne radite ništa, jer nastaje samo. Sve što trebate je znati što se prenosi, a što ne, i to zapisati prije snimanja, a ne poslije. Kako to izgleda u ugovoru razložili smo u tekstu o ugovoru s fotografom. Ako fotografirate za klijente i treba vam kontroliran prostor, Cahayabox studio iznajmljuje se po 50 eura na sat sa svom opremom uključenom.