Od ulica Brazila do najvećih nogometaša svijeta: priča sportskog fotografa Sama Roblesa

Sportska fotografija počinje puno prije prvog okidanja. Kod Sama Roblesa počela je na prašnjavim ulicama Brazila, s loptom u nogama, a ne s fotoaparatom u rukama. Danas ovaj samouki fotograf snima neke od najboljih igrača planeta i pokazuje kako se ljubav prema igri pretvara u karijeru iza objektiva. Donosimo njegovu priču i pouke koje svaki početnik može ponijeti na svoje prvo snimanje sporta.

Tko je Sam Robles

Sam Robles je samouki fotograf i redatelj koji radi diljem svijeta, a specijalizirao se za portretnu, sportsku, modnu i oglašivačku fotografiju. Baziran je u Miamiju, odakle gradi karijeru snimajući vrhunske sportaše i modele na svim kontinentima. Prije samostalnog rada bio je globalni kreativni direktor u medijskoj kući The Players’ Tribune, gdje je njegov serijal My Dream s nogometašem Danijem Alvesom osvojio prestižnu Webby nagradu. Danas vodi vlastiti fotografski studio i potpisuje knjigu Football Roots: The Spirit of the Game.

Njegova priča zanimljiva je upravo zato što ruši mit da uspjeh u fotografiji počinje skupom opremom ili formalnom školom. Robles je krenuo od igre, a fotoaparat je došao kao način da tu istu strast zabilježi i podijeli.

Od nogometa na ulici do prvog fotoaparata

Kao dijete u Brazilu, Robles je nogomet doživljavao onako kako ga doživljava cijela zemlja: kao svakodnevni ritual na ulici, igralištu i među zgradama. Taj osjećaj za igru kasnije je postao njegova najveća prednost iza objektiva. Kada razumiješ ritam utakmice, znaš gdje će se dogoditi ključni trenutak prije nego što se dogodi, a upravo to dijeli prosječnu sportsku snimku od one koja prenosi emociju.

Put prema profesionalnoj fotografiji započeo je skromno, jednim od ranih Sonyjevih digitalnih fotoaparata iz serije Mavica. Bio je to fotoaparat koji je snimke spremao na diskete i danas djeluje kao tehnološka starina, ali Roblesu je bio dovoljan da nauči gledati svijet kroz kadar i postupno se okrene fotografiji kao zanimanju. Poruka za početnike je jasna: bitno je početi s onim što imaš, a ne čekati savršenu opremu.

Football Roots: nogomet kao univerzalni jezik

Roblesov najosobniji projekt je knjiga Football Roots, za koju je obišao svijet dokumentirajući djecu kako igraju nogomet na ulicama, u kvartovima i zajednicama različitih kultura. Kroz te fotografije pokušava uhvatiti ono što nogomet znači prije nego što postane posao i industrija: čistu radost, nadu i povezanost koju igra budi gdje god se igra.

Taj pristup pokazuje važnu lekciju o fotografiji priče. Robles ne snima samo akciju i rezultat, nego kontekst, lica i atmosferu. Najbolje sportske fotografije rijetko su samo o golu ili pobjedi – one su o ljudima i o tome što im igra znači. Za polaznike koji tek otkrivaju svoj stil, to je poziv da razmišljaju o priči iza kadra, a ne samo o tehnici.

Tri postava fotoaparata za nogometnu fotografiju

Jedan od najkorisnijih dijelova razgovora je trenutak u kojem Robles razlaže kako pristupa opremi na utakmici. Profesionalni sportski fotografi gotovo nikad se ne oslanjaju na samo jedan fotoaparat i jedan objektiv, jer se na terenu istovremeno događa nekoliko vrsta prizora koje je nemoguće pokriti jednom kombinacijom.

Logika iza više postava obično izgleda ovako:

• Dugi teleobjektiv za akciju na drugom kraju terena – njime se hvataju duel, dodavanje i slavlje izbliza, čak i kada je igrač desetcima metara daleko.
• Širi objektiv ili drugi fotoaparat za prizore koji se događaju blizu, za emociju na klupi, reakcije navijača i širi kontekst stadiona.
• Dodatni ili daljinski postavljen fotoaparat za kut koji inače nije moguć, primjerice iza gola ili iznad terena, čime se dobiva perspektiva koju gledatelj nikada ne vidi.

Poanta nije u tome da početnik odmah kupuje tri fotoaparata, nego da shvati zašto iskusni fotografi razmišljaju u slojevima. Svaki postav rješava drukčiji problem udaljenosti i kuta. Roblesovu konkretnu razradu opreme najbolje je pogledati u samom razgovoru iznad ovog teksta, gdje korak po korak objašnjava svaku od tri kombinacije.

Što početnik može naučiti od Sama Roblesa

Roblesova priča savršeno pristaje trenutku u kojem se svijet priprema za nogometni spektakl, ali pouke koje nosi vrijede daleko izvan velikih stadiona. Prva je da poznavanje sporta koji snimaš vrijedi koliko i poznavanje fotoaparata – tko razumije igru, predviđa trenutak. Druga je da oprema slijedi ideju, a ne obrnuto: Robles je krenuo od jednostavnog fotoaparata i jasne strasti, a tehnika je rasla zajedno s njim.

Treća pouka je možda najvažnija. Najjače fotografije nastaju kada fotograf u prizoru vidi priču, a ne samo akciju. Ako tek krećeš sa sportskom fotografijom, ne moraš početi na profesionalnoj utakmici – dovoljan je lokalni teren, dvorana ili dječja utakmica u kvartu, baš kao što je Robles počeo od ulične lopte. Ako želiš te osnove svladati uz mentorstvo, pogledaj naš fotografski workshop i programe škole fotografije Cahayabox.

Često postavljana pitanja

Koji fotoaparat treba za sportsku fotografiju?

Za ozbiljnu sportsku fotografiju koristan je fotoaparat s brzim autofokusom i serijskim okidanjem te teleobjektiv koji dovodi udaljenu akciju bliže. No početi se može i s opremom koju već imaš. Sam Robles karijeru je započeo jednostavnim digitalnim fotoaparatom, što pokazuje da je za prve korake važnije razumijevanje igre i svjetla nego skup fotoaparat.

Mora li se sportski fotograf razumjeti u sport koji snima?

Da, i to puno više nego što se čini. Tko poznaje pravila, ritam i tipične situacije neke igre, može predvidjeti gdje će se dogoditi ključni trenutak i biti spreman prije njega. Roblesovo iskustvo igranja nogometa u Brazilu upravo mu je zato velika prednost na terenu.

Kako početi sa sportskom fotografijom?

Najbolje je krenuti od lokalnih, dostupnih događaja: amaterske utakmice, školski sport ili igra djece u kvartu. Tako se uči predviđanje akcije, rad sa svjetlom i kompozicija bez pritiska velike pozornice. Kako raste sigurnost, rastu i zahtjevnost prizora i oprema.

Priča Sama Roblesa podsjeća da fotografija i nije toliko o tehnologiji koliko o pogledu. Onaj tko je kao dijete osjetio što igra znači, kasnije zna prepoznati taj isti osjećaj u tuđim očima i zaustaviti ga u jednom kadru.