Kako fotografirati koncert: oprema, postavke i prve tri pjesme

Ukratko: Za koncert vam treba objektiv svjetlosti f/2.8 ili bolje. Snimajte u RAW-u, na prioritetu blende ili u ručnom načinu, brzinom oko 1/250 s i s otvorenom blendom, a ISO pustite visoko i ne bojte ga se. Fokus stavite na kontinuirano praćenje oka. Blic je zabranjen i to nije pregovaranje. Imate prve tri pjesme, dakle deset do dvanaest minuta, pa je bolje imati plan po pjesmi nego snimati sve odjednom.

Koncert je najteži uvjet u kojem ćete raditi. Svjetla je malo, mijenja se svake sekunde, subjekt se kreće, blic ne smijete upotrijebiti, a vrijeme vam je ograničeno. Ako još niste riješili ulaz, to smo razložili u tekstu o akreditaciji za fotografiranje koncerta.

Oprema

Jedina stavka oko koje nema kompromisa je objektiv koji propušta puno svjetla, dakle onaj s najmanjim f-brojem koji si možete priuštiti. Zoom od 18 do 300 s blendom f/5.6 na koncertu ne radi, bez obzira koliko dobro radi danju.

• Kombinacija koja pokriva sve: 24 do 70 mm f/2.8 za široke kadrove i cijeli bend, 70 do 200 mm f/2.8 za portrete s veće udaljenosti.
• Jeftinija varijanta koja radi: fiksni 35 mm i 85 mm f/1.8. Gubite fleksibilnost, dobivate cijelu blendu svjetla i niži ISO.
• Drugo tijelo ako ga imate, jer u pitu nema vremena za mijenjanje objektiva, a prašina i znoj su posvuda.
• Bez torbe. U pit se ulazi s onim što nosite na sebi. Rezervne baterije i kartice idu u džep.

Stabilizacija pomaže protiv drhtanja ruke, ali ne pomaže protiv pjevača koji se kreće. To je česta zabluda zbog koje ljudi spuštaju brzinu zatvarača i vraćaju se kući s mutnim kadrovima.

Postavke od kojih se kreće

Podeksponirajte za trećinu do pola blende. Reflektor na licu lako pregori, a pregorjelo svjetlo se u obradi ne vraća. Sjene se vraćaju.

Klub, dvorana i otvoreno nisu isti posao

Postavke iz prethodnog odjeljka su polazište, ali tri tipa prostora u kojima se kod nas najčešće snima traže tri različita pristupa. Razlika nije u aparatu nego u tome koliko svjetla uopće ima i koliko ste blizu.

Praktična posljedica: prije nego krenete, saznajte gdje ćete stajati. Ako je odgovor mikseta, širokokutni objektiv možete ostaviti doma. Ako je klub, dugi objektiv je samo teret. To je jedno pitanje u mailu koje vam štedi pola torbe i pola živaca.

Kod festivala na otvorenom postoji i zamka koju svi jednom naprave: nastup počne u sumrak s dobrim svjetlom, a nakon dvadesetak minuta ste u istim uvjetima kao u klubu. Ako ste postavke zaključali na početku, druga polovica koncerta je izgubljena.

Crveno svjetlo i obojeni cast: zašto gutaju detalj i kako ga vratiti

Kad rasvjeta prijeđe u čistu crvenu, crveni kanal na senzoru zasiti se prvi, a plavi i zeleni ostaju gotovo prazni. Lice zato izgleda kao ravna mrlja: podatak o teksturi kože nalazi se u kanalima koji su u tom trenutku duboko u šumu, a ne u onome koji je pun do vrha. Isto vrijedi za svako zasićeno jednobojno svjetlo, samo se mijenja koji kanal puca: kod duboko plave koža ostaje mrtva i sivkasta jer u plavom kanalu tona kože gotovo i nema, a kod magente odjednom pucaju dva kanala i to je najteži slučaj. Crvena je najčešća i najbolnija zato što koža živi upravo u tom kanalu.

To ne znači da je kadar izgubljen. Znači da popravak nije jedan klizač nego redoslijed. U RAW-u se ide ovako: prvo bijeli balans, pa spuštanje zasićenja i podizanje svjetline u HSL-u, i to onog kanala koji je zabijen, ne nužno crvenog, pa kalibracija primarnih boja ako ni to nije dovoljno, i tek na kraju lokalna maska samo na licu. Koliko se detalja vrati ovisi o jednoj stvari: je li zabijeni kanal samo zasićen ili je posve izgorio. U prvom slučaju vraća se iznenađujuće mnogo, u drugom nema softvera koji će izmisliti teksturu koje na senzoru nema.

Kako to izgleda korak po korak, na stvarnim koncertnim kadrovima:

Ako želite dublje: Marc Leach prolazi isti postupak iz kuta koncertnog fotografa, a Lightroom Zen u zasebnom videu objašnjava zašto crveni kanal puca i gdje je granica povrata. Za kadrove u kojima se prijelazi raspadnu u vidljive stepenice korisno je i objašnjenje Davida Bergmana o trakavicama u koncertnim fotografijama.

Najjeftinije je ipak ne dopustiti da do toga dođe. Podeksponirajte još jednu blendu dok traje crveno, ili jednostavno pričekajte. Rasvjeta radi u ciklusima i svjetlo se diže svakih nekoliko taktova. Naučite gledati rasvjetu, ne samo pjevača: kadrovi snimljeni u trenutku kad se svjetlo digne vrijede više nego stotinu okidanja u crvenom.

A ako je kadar dobar a boja se ne da spasiti, crno-bijela konverzija nije priznanje poraza nego druga verzija iste fotografije.

Fokus

• Kontinuirani autofokus, ne jednokratni. Subjekt se kreće cijelo vrijeme.
• Praćenje oka ako ga aparat ima, inače jedna točka koju sami vodite na lice.
• Isključite pomoćno svjetlo za fokusiranje. To je zeleno ili crveno svjetlo koje bliješti u oči izvođaču i jednako je nepoželjno kao blic.
• Ako aparat lovi fokus u mraku, potražite rub s kontrastom, obično je to rub lica ili mikrofon.

Plan po pjesmama

Deset minuta prođe brže nego što mislite. Bez plana snimite tri stotine gotovo istih kadrova pjevača s mikrofonom pred licem.

• Prva pjesma: široko. Cijela pozornica, scenografija, bend u kadru. To je fotografija koju portal stavlja na vrh teksta.
• Druga pjesma: portreti. Duži objektiv, pjevač, pa gitarist, pa bubnjar. Čekajte trenutak kad mikrofon nije pred ustima.
• Treća pjesma: detalji i publika. Ruke na žicama, lice iz profila, publika s rukama u zraku, silueta prema reflektorima.

Snimajte i okomite kadrove. Portali ih trebaju za društvene mreže, a većina fotografa donese samo vodoravne.

Što snimiti osim pjevača

Galerija u kojoj je dvadeset fotografija istog lica je slaba galerija. Publika, red ispred ulaza, mikseta, ruke bubnjara, dim u snopu svjetla i pogled s bočne strane pozornice pričaju priču koju sama pozornica ne može.

Kad izađete iz pita, niste završili. Ostatak koncerta gledate s poda ili s galerije, i odatle dolaze kadrovi koje nema nitko drugi, jer su svi ostali fotografi otišli kući nakon treće pjesme.

Obrada

• Prvo balans bijele, jer je zbog scenske rasvjete uvijek pomaknut. Ciljajte na kožu koja izgleda kao koža, ne na neutralno bijelu pozornicu.
• Šum smanjujte umjereno. Zrnata oštra fotografija je bolja od glatke mutne.
• Spustite zasićenje crvene ako je scena bila crvena, inače sve izgleda kao požar.
• Izrežite čvrsto. U pitu se rijetko stigne komponirati savršeno, a rez je besplatan.

Najčešće greške

• Prespora brzina zatvarača zbog straha od visokog ISO-a.
• Matrično mjerenje koje se ravna po crnoj pozadini, pa je lice pregorjelo.
• Snimanje u JPEG-u, pa balans bijele više nema što spasiti.
• Okidanje u rafalu bez gledanja rasvjete.
• Samo vodoravni kadrovi i samo pjevač.
• Uključeno pomoćno svjetlo za fokus, koje se doživljava kao blic.

Česta pitanja

Koji je najbolji objektiv za koncerte?

Onaj koji ima f/2.8 ili bolje. Ako birate jedan, uzmite 24 do 70 mm f/2.8 jer pokriva i široki kadar i portret. Ako je budžet manji, fiksni 50 mm f/1.8 dat će vam više svjetla nego bilo koji jeftini zoom.

Koliki ISO je previsok?

Nijedan koji vam daje oštru fotografiju. Šum se u obradi ublažava, mutna fotografija se ne popravlja. Na modernim aparatima ISO 6400 je normalan radni raspon za koncert.

Mogu li koncert snimiti mobitelom?

Za uspomenu da. Za objavu teško, jer mobitel u mraku produžuje ekspoziciju i spaja više snimaka, pa se subjekt koji se kreće razmazuje. Iz publike je mobitel ionako često jedino što kućni red dopušta.

Zašto su mi sve fotografije crvene?

Zato što je scenska rasvjeta bila crvena, a crveni kanal se zasitio. To se rješava pri snimanju, podeksponiranjem i čekanjem da se svjetlo promijeni, a ne klizačem u obradi.

Prva dva koncerta bit će loša i to je normalno. Treći put ćete već gledati rasvjetu umjesto pjevača, a to je trenutak kad se fotografije počnu razlikovati od tuđih.

Fotografije uz ovaj tekst i u galeriji snimio je Ivica Drusany, koncertni fotograf koji ih je ustupio za ovaj članak. Više njegovih koncertnih radova nalazi se na drusany.com.