Christopher Nolan svoj novi film “Odiseja” snimio je u potpunosti IMAX kamerama, a glumci koji su u njemu igrali sada opisuju kako je to zapravo izgledalo: rad s golemom, iznimno glasnom kamerom veličine manjeg automobila. Uz film vezan je i niz rekorda – ulaznice za IMAX 70 mm projekcije rasprodane su u trenu, a cijeli je projekt već sada jedan od najvećih trenutaka novije filmske povijesti.
IMAX i Universal Pictures ovoga su tjedna objavili kratku “Completely in IMAX” featurette snimku u kojoj ekipa otkriva kako se snimalo. Iako je riječ o filmu, priča je duboko fotografska: govori o formatu, o filmskoj vrpci i o tome zašto neki autori i dalje biraju analogno snimanje umjesto digitalnog.
Pridruži se hrvatskoj foto zajednici - objavi radove, sudjeluj u natječajima i upoznaj fotografe koji te razumiju.
Pridruži seSnimiti cijeli igrani film isključivo IMAX kamerama nešto je što dosad nitko nije napravio. Za Nolana je to bio san još otkako je imao šesnaest godina. “Ono što nas je uvijek zaustavljalo bio je zvuk”, objasnio je redatelj. IMAX kamere naime rade bučno, pa ih je desetljećima bilo gotovo nemoguće koristiti za intimne, dijaloške scene.
Za glavnog glumca Matta Damona ovo je najveći film karijere. “Bilo je to kao da snimaš film onako kako bi ga snimao prije sto godina, samo što je sve na IMAX-u”, rekao je. Snimatelj Hoyte Van Hoytema, direktor fotografije, format je opisao jednostavno: “IMAX je kamera koja ne laže.”
Glumica Zendaya dodaje da, ako itko uopće ulazi u nešto što u filmskoj industriji nikad prije nije napravljeno, onda su to Nolan i Van Hoytema. Upravo je ta spremnost na rizik i tehnički izazov ono što je omogućilo da san o cijelom filmu na IMAX-u postane stvarnost.
Rješenje za buku bila je posebna kućišta zvana “blimp”, izrađena baš za ovaj film kako bi se prigušio zvuk mehanizma kamere. “Bože, glasna je”, našalila se Anne Hathaway, a Tom Holland dodaje: “Onda su donijeli blimp.”
Upravo je to promijenilo sve. “Blimp je promijenio igru”, rekao je Nolan za Variety. “Možeš snimati na stopu udaljenosti od glumčeva lica dok šapće i i dalje dobiti upotrebljiv zvuk. To otvara intimne trenutke izvedbe na najljepšem formatu na svijetu.”
Glumci često spominju samu veličinu opreme. “Osjećaš se kao da snimaš scenu s terencem”, nasmijao se Robert Pattinson. “Ali čak i uz tu veličinu, čini se da bi se stroj trebao kretati sporo, a zapravo se kreće brže nego da snimaš iPhoneom.” Za ekipu je sve to, kažu, u službi gledatelja i doživljaja u kinu. “Ovo je čisto kino”, zaključuje glumac Himesh Patel.
Snimanje na filmu nije jeftino. Nolan je za “Odiseju” potrošio više od dva milijuna stopa filmske vrpce, što je oko 600 kilometara filma. Uz cijenu od približno 1,5 dolara po stopi 65 mm Kodakova filma, samo je vrpca stajala oko tri milijuna dolara, dok se ukupni budžet procjenjuje na 250 milijuna. Zanimanje je pak toliko da su se ulaznice za IMAX 70 mm projekcije rasprodale odmah i preprodaju se na eBayu i za više od 1.500 dolara, a rasprodala se čak i posebna kutija za kokice u obliku IMAX kamere.
Zašto onda toliki trud oko teškog, skupog i glasnog analognog formata? Odgovor je u dojmu. IMAX 70 mm nudi ogromnu razlučivost i format slike koji digitalne kamere teško dostižu, a upravo je taj “prozor u svijet filma”, kako ga zove Van Hoytema, ono zbog čega su se autori odlučili na ovako zahtjevan pothvat.
Iako se malo tko od nas ikad približi IMAX kameri, priča o “Odiseji” dio je šireg trenda koji pratimo i u fotografiji: povratka analognom i svjesnog biranja formata radi doživljaja, a ne samo praktičnosti. Isti impuls koji tjera mlade da ponovno kupuju filmske fotoaparate stoji i iza Nolanove odluke da golem film snimi na vrpci. I kod nas Nolanovi filmovi redovito pune kina, pa će “Odiseja” biti prilika da se na velikom platnu vidi kako izgleda kad se format bira s namjerom.
IMAX 70 mm je filmski format koji koristi znatno veću površinu vrpce od standardnih 35 mm, pa nosi golemu razlučivost i vrlo velik, gotovo kvadratni kadar. Rezultat je oštrina i osjećaj “uranjanja” u sliku kakav digitalni formati teško postižu.
Mehanizam koji provlači veliku filmsku vrpcu radi bučno, zbog čega su te kamere dugo bile gotovo neupotrebljive za tihe, dijaloške scene. Za “Odiseju” je izrađen poseban prigušni oklop (“blimp”) koji buku smanjuje toliko da se čist zvuk snima i tik uz glumčevo lice.
Prema najavama, film u kina stiže za nekoliko tjedana. Točan datum domaćeg prikazivanja vrijedi provjeriti kod lokalnih kina, pogotovo ako želite uhvatiti projekciju u što većem formatu.
Bez obzira gledate li “Odiseju” na najvećem platnu ili ne, njezina priča o snimanju dobar je podsjetnik da izbor formata i alata nikad nije samo tehnička odluka, nego dio onoga što na kraju osjetimo pred slikom.






