
Ukratko: Četiri portretne sheme svjetla, Rembrandt, loop, butterfly i split, razlikuju se samo po tome gdje stoji jedno svjetlo. Sve četiri postavljate istim izvorom, mijenjajući kut u stranu i visinu. Butterfly laska simetričnim licima, loop je najsigurniji svakodnevni izbor, Rembrandt daje dramu i volumen, split je najtvrđi i najkarakterniji. Naučite ih redom i imate portretni repertoar s jednim svjetlom.
Sheme svjetla zvuče kao teorija iz škole, a zapravo su prečac. Umjesto da svaki put tražite dobru poziciju svjetla nasumce, imate četiri poznate točke od kojih krećete.
Odabrani radovi članova hrvatske foto zajednice Cahayabox. Pogledaj fotografije, objavi svoje i sudjeluj u natječajima.
Pogledaj fotografijeKut u stranu i visina. To je sve. Model gleda u fotoaparat, svjetlo se pomiče oko njega, i ovisno o tome gdje stane, dobivate jednu od četiri sheme.
| Shema | Kut u stranu | Visina | Prepoznajete po |
|---|---|---|---|
| Butterfly | 0 stupnjeva, ravno ispred | Visoko, iznad glave | Sjena pod nosom poput leptira |
| Loop | 30 do 45 stupnjeva | Malo iznad očiju | Mala kružna sjena uz nos |
| Rembrandt | 45 stupnjeva | Više, blago prema dolje | Trokut svjetla na tamnijem obrazu |
| Split | 90 stupnjeva, sa strane | Razina očiju | Pola lica u svjetlu, pola u sjeni |
Ako imate jedno svjetlo i pola sata, možete ih sve četiri proći na istom licu i vidjeti razliku vlastitim očima. To vrijedi više od bilo kojeg opisa.


Svjetlo je točno ispred lica i visoko, pa sjena ispod nosa poprima oblik leptira. Shema dolazi iz holivudskog studijskog portreta tridesetih godina, gdje se koristila za glumice.
Naglašava jagodice i skriva sitne neravnine, pa laska simetričnim licima. S druge strane, ravna je i ne daje puno volumena. Ako lice ima izražene podočnjake, visoko svjetlo će ih produbiti, pa ga spustite.
Ispod brade obično ide odbojnik koji podigne sjenu na vratu. Bez njega vrat potamni i lice izgleda odvojeno od tijela.
Beauty portret, kozmetika, ljepota, sve gdje koža treba izgledati čisto i gdje simetrija radi u vašu korist.


Svjetlo pomaknete tridesetak stupnjeva u stranu i malo iznad razine očiju. Sjena nosa se spusti i savije u malu petlju prema kutu usana, ali se ne spaja sa sjenom obraza.
Loop je razlog zašto većina portreta koje smatrate dobrima izgleda dobro. Daje dovoljno volumena da lice ne bude ravno, a dovoljno je blag da ne stvara dramu tamo gdje je ne želite. Radi na gotovo svakom licu.
Ako ne znate odakle početi, počnite ovdje. Kad ovladate loopom, ostale tri sheme su samo koraci lijevo i desno od njega.
Poslovni portret, portret za profil, obiteljska fotografija, gotovo sve. Ovo je zadana shema.
Svjetlo pomaknete na četrdeset pet stupnjeva i podignete ga tako da gleda prema dolje. Sjena nosa se spoji sa sjenom obraza i na tamnijoj strani lica ostane mali osvijetljeni trokut ispod oka.
Trokut bi trebao biti otprilike širok kao oko i ne duži od nosa. Ako je veći, svjetlo je preblizu sredini. Ako se raspada, previše je sa strane.
Shema je dobila ime po slikaru koji ju je koristio na portretima, i daje istu vrstu volumena. Sjena nosi pola slike, pa lice izgleda skulpturalno.
Muški portret, karakterni portret, sve gdje želite ozbiljnost i dubinu. Slabije radi na vrlo okruglim licima jer ih dodatno zaobli.


Svjetlo ide točno sa strane, pod devedeset stupnjeva, u razini očiju. Jedna polovica lica je osvijetljena, druga u sjeni, a granica ide sredinom nosa.
Ovo je shema s najviše stava i najmanje tolerancije na grešku. Model mora biti postavljen precizno, jer pomak glave od nekoliko centimetara mijenja cijelu sliku.
Koliko će tamna strana biti tamna, odlučujete odbojnikom. Bez njega dobivate gotovo crnu polovicu, s njim tamnu ali čitljivu.
Dramatičan portret, glazbenici, sportaši, crno bijela fotografija. Rijetko za poslovni portret.


Svaka od četiri sheme može se postaviti na dva načina, ovisno o tome gleda li model prema svjetlu ili od njega.
Usko svjetlo je razlog zašto isti Rembrandt na jednom portretu izgleda elegantno, a na drugom teško. Ako model želi izgledati vitkije, okrenite glavu prema svjetlu i snimajte sa sjenaste strane.
Fotografije i dijagrami iznad izvađeni su iz našeg besplatnog vodiča s deset shema studijske rasvjete, rađenog u službenoj suradnji s Nikonom Hrvatska. Uz ove četiri unutra su i clamshell, kišobran i bijeli zid, od sive do bijele pozadine, rim light, gel u sjenama i tvrdo usmjereno svjetlo, svaka s dijagramom odozgo, postavom opreme i popisom onoga što na fotografiji provjeravate.
Postavite jedno svjetlo i odbojnik, model neka sjedne i gleda u fotoaparat. Krenite od butterflya, snimite kadar. Pomaknite svjetlo trideset stupnjeva u stranu, snimite loop. Još petnaest stupnjeva i gore, snimite Rembrandt. Do kraja u stranu, snimite split.
Zatim ponovite cijeli niz, ali s modelom okrenutim na drugu stranu, da vidite razliku između širokog i uskog svjetla. Imat ćete osam fotografija istog lica koje pokazuju sve što ovaj tekst opisuje, i to na vašem licu i vašoj opremi.
Clamshell nije jedna od klasične četiri, ali je najkorišteniji beauty postav i logičan nastavak butterflya. Jedan izvor ide visoko ispred lica, a odbojnik ili drugo, slabije svjetlo ide nisko ispod brade, usmjereno prema gore. Lice se nađe između dva izvora, kao između dvije polovice školjke, po čemu je shema dobila ime.
Rezultat je gotovo bez sjena, s izraženim odsjajem u očima koji dolazi i odozgo i odozdo. Koristi se za kozmetiku i portrete gdje koža treba izgledati besprijekorno. Naličje je isto ono što je i prednost: nema volumena, pa lice može izgledati plošno ako je odbojnik prejak.
Pravilo za odnos: donji izvor treba biti osjetno slabiji od gornjeg. Ako su izjednačeni, dobit ćete neprirodan izgled jer u prirodi svjetlo nikad ne dolazi odozdo istom snagom kao odozgo.
Kod butterflya i Rembrandta lako je pretjerati s visinom. Znak da jeste su tamne očne duplje i sjena koja pojede oči. Spustite izvor dok se u očima ne pojavi odsjaj. Odsjaj u oku, takozvani catchlight, znak je da svjetlo pada tamo gdje treba, i najbrža provjera koju imate.
Kod loopa sjena nosa mora ostati odvojena od sjene obraza i ne smije dodirivati gornju usnu. Ako dodiruje, svjetlo je previsoko ili previše u stranu, i shema klizi prema Rembrandtu bez da ste to htjeli.
Sve četiri sheme mijenjaju karakter ovisno o tome koliko je duboka sjena. Odbojnik od bijelog kartona s tamne strane lica jedina je stvar koja ne košta gotovo ništa, a mijenja rezultat koliko i promjena sheme.
Loop. Radi na gotovo svakom licu, oprašta greške u postavljanju i daje dovoljno volumena. Ostale tri naučite kao odmake od nje.
Ne trebate. Sve četiri sheme rade s jednim izvorom. Drugo svjetlo koristi se za pozadinu ili za obrub kose, a ne za samu shemu.
Na tamnijoj strani lica, ispod oka, pojavi se zaseban osvijetljen trokut odvojen od svjetla na drugoj strani lica. Ako trokut prelazi preko nosa ili se spaja s ostatkom, svjetlo nije na pravom mjestu.
Vrijede u potpunosti. Razlika je samo u tome što kod videa koristite stalno svjetlo umjesto bljeskalice, pa promjenu vidite odmah bez probnog kadra.
Četiri sheme nisu pravila nego polazišta. Kad ih jednom prepoznate na tuđim fotografijama, prestat ćete se pitati kako je nastalo neko svjetlo. Prije njih vrijedi razumjeti zašto je svjetlo uopće mekano ili tvrdo, o čemu pišemo u tekstu o tvrdom i mekom svjetlu, a najčešće greške pri postavljanju skupili smo u tekstu o prvoj studijskoj rasvjeti. Sve četiri sheme na profesionalnoj opremi slažete sami na Studio Light Workshopu, a ako vam treba samo prostor, Cahayabox studio iznajmljuje se po 50 eura na sat sa svom opremom uključenom.






