
Nastavljamo naš serijal o najpoznatijim svjetskim fotografijama.
“Raising the Flag on Iwo Jima” (Podizanje zastave na Iwo Jimi) jedna je od najpoznatijih i najmoćnijih fotografija u povijesti. Snimljena 23. veljače 1945. godine tijekom žestoke bitke za Iwo Jimu, ova slika prikazuje šest američkih marinaca kako podižu američku zastavu na vrhu planine Suribachi. Fotograf Joe Rosenthal ovjekovječio je trenutak koji je postao simbol pobjede, žrtve i zajedništva, ali i američkog identiteta u Drugom svjetskom ratu. Iako je fotografija odmah nakon objave obišla svijet i osvojila Pulitzerovu nagradu, njezina pozadina, sudbine protagonista i kasniji utjecaj kriju brojne fascinantne i tragične detalje.
Bitka za Iwo Jimu bila je jedna od najkrvavijih u Pacifičkom ratu. Otok je bio strateški važan zbog svojih zračnih pista, a njegovo zauzimanje značilo je izravnu prijetnju japanskom kopnu. Nakon četiri dana borbi, američki marinci uspjeli su 23. veljače 1945. zauzeti vrh planine Suribachi, najvišu točku otoka. Prva američka zastava podignuta je rano ujutro, što je izazvalo euforiju među vojnicima i mornarima na plažama, ali i privuklo neprijateljsku vatru. Zbog veličine, zapovjednici su odlučili zamijeniti prvu zastavu većom kako bi bila vidljiva s udaljenosti i dodatno podigla moral trupa.
Joe Rosenthal, fotograf Associated Pressa, stigao je na vrh Suribachija upravo u trenutku kada su marinci pripremali zamjenu zastave. U žurbi je gotovo propustio trenutak: dok je slagao kamenje da bi se popeo i bolje vidio, iz kuta oka je vidio kako zastava kreće prema gore. Instinktivno je podigao svoj Speed Graphic fotoaparat i snimio kadar bez gledanja kroz tražilo. Upravo ta spontanost i dinamika dali su slici nevjerojatnu snagu.
Zanimljivo je da je Rosenthalova slavna fotografija zapravo prikaz drugog podizanja zastave tog dana. Prvu, manju zastavu podigli su pripadnici izvidničke patrole, a taj trenutak zabilježio je vojni fotograf Louis Lowery. Nakon što je zapovjedništvo odlučilo da treba veću zastavu, šest novih marinaca dobilo je zadatak podići je. Upravo taj trenutak, snimljen iz drugog kuta i s većom zastavom, postao je svjetski poznat.

Ova činjenica kasnije je izazvala brojne kontroverze i zabune u vezi s identitetom vojnika na fotografiji, ali i s autentičnošću samog trenutka čime se pozabavio i National Geographic. Iako su neki tvrdili da je scena bila inscenirana, video snimke i svjedočanstva potvrdili su da je Rosenthal uhvatio autentičan, neponovljiv trenutak.
Šest marinaca na fotografiji bili su: Ira Hayes, Harold Schultz, Harold Keller, Michael Strank, Franklin Sousley i Harlon Block. Od njih, samo su trojica preživjela bitku za Iwo Jimu – Hayes, Schultz i Keller. Ostali su poginuli u borbama nekoliko dana nakon podizanja zastave.
Posebno potresna je priča o Iri Hayesu, jednom od trojice preživjelih s fotografije. Hayes je bio pripadnik plemena Pima, rođen na indijanskoj rezervaciji u Arizoni. Nakon povratka iz rata, postao je poznat diljem SAD-a, sudjelovao je u kampanjama za prodaju ratnih obveznica i bio slavljen kao nacionalni heroj. No, Hayes je teško podnosio slavu i teret “heroja”, osjećajući duboku krivnju jer su mnogi njegovi prijatelji poginuli, dok je on preživio. Patio je od onoga što danas prepoznajemo kao PTSP, a slava mu je donijela više boli nego ponosa.
Hayes se borio s alkoholizmom i izolacijom. Više puta je bio uhićen zbog javnog opijanja, a 1955. pronađen je mrtav u jarku blizu svog doma, u dobi od samo 32 godine. Njegova priča inspirirala je pjesmu “The Ballad of Ira Hayes” koju su izvodili Johnny Cash i drugi, kao i film “The Outsider” s Tonyjem Curtisom u glavnoj ulozi. Hayes je postao simbol nevidljivih rana rata i cijene koju pojedinci plaćaju za kolektivne mitove.
Fotografija je osvojila Pulitzerovu nagradu 1945. – Bila je to jedina ratna fotografija koja je nagrađena iste godine kada je snimljena.
Model za spomenik: Fotografija je poslužila kao predložak za monumentalni Marine Corps War Memorial u blizini Arlingtonskog groblja u Washingtonu, D.C., koji je postao jedan od najprepoznatljivijih američkih spomenika.

Dva podizanja zastave: Većina ljudi ne zna da je fotografija prikaz drugog podizanja zastave. Prva zastava bila je premala da bi je vidjeli s plaže, pa je zamijenjena većom.
Kontroverze oko autentičnosti: Neposredno nakon objave fotografije, pojavile su se glasine da je scena inscenirana. Rosenthal je to uvijek negirao, a autentičnost je potvrđena video snimkama i svjedočanstvima drugih fotografa.
Značaj za javnost: Fotografija je objavljena na naslovnicama više od 200 američkih novina i postala je ključni motiv za kampanju prodaje ratnih obveznica, prikupivši milijarde dolara za ratne napore
Nema vidljivih lica: Na fotografiji nijedno lice nije jasno prepoznatljivo, što je dodatno pojačalo univerzalnost slike i omogućilo svakom Amerikancu da se poistovjeti s prikazanim trenutkom.
Tragične sudbine: Trojica od šest marinaca s fotografije poginula su ubrzo nakon podizanja zastave. Michael Strank i Harlon Block poginuli su 1. ožujka, a Franklin Sousley 21. ožujka 1945., samo nekoliko dana prije kraja bitke.
Prava na fotografiju: Fotografija je u javnom vlasništvu (public domain) jer je djelo američkog ratnog fotografa nastalo u službi, što omogućuje slobodno korištenje u člancima i publikacijama.
“Raising the Flag on Iwo Jima” nije samo dokument povijesnog trenutka, već i simbol žrtve, hrabrosti i cijene rata. Slika je inspirirala brojne umjetnike, filmove i pjesme, a njezina simbolika nadilazi granice SAD-a. Fotografija je također otvorila važne rasprave o identitetu, istini i odgovornosti u ratnom izvještavanju, ali i o posljedicama koje slava i kolektivni mitovi ostavljaju na pojedince.
Priča o Iri Hayesu posebno podsjeća da iza svakog simbola stoje stvarni ljudi, njihove sudbine i njihove borbe – ne samo na bojištu, već i nakon što se reflektori ugase.
Fotografija podizanja zastave na Iwo Jimi ostaje jedno od najsnažnijih svjedočanstava o ljudskoj hrabrosti i žrtvi. Njezina univerzalna poruka i dalje odjekuje: prava snaga nacije nije samo u pobjedama, već u spremnosti da se prizna cijena koju su pojedinci platili za kolektivnu slobodu.






