Sada čitate: Tko je zapravo fotkao „Napalm djevojčicu“? Novi dokazi, službene istrage i povijesna suspenzija autorstva
- 01
Tko je zapravo fotkao „Napalm djevojčicu“? Novi dokazi, službene istrage i povijesna suspenzija autorstva
Tko je zapravo fotkao „Napalm djevojčicu“? Novi dokazi, službene istrage i povijesna suspenzija autorstva
U svom nedavnom članku na Cahayaboxu o „Napalm djevojčici“ – jednoj od najpoznatijih ratnih fotografija u povijesti – već smo istaknuli da postoje ozbiljne sumnje oko toga tko je zapravo autor ove kultne slike. Fotografija koja prikazuje djevojčicu Kim Phuc kako naga bježi od napalm napada u Vijetnamu 1972. desetljećima je bila simbol stradanja civila i moći fotonovinarstva. No, povijest ove slike upravo je doživjela dramatičan zaokret: World Press Photo (WPP) je u svibnju 2025. službeno suspendirao autorstvo fotografije koje se dosad pripisivalo Nicku Útu.
https://www.worldpressphoto.org/news/2025/authorship-attribution-suspended-for-the-terror-of-war
Što se dogodilo?
Sve je počelo prikazivanjem dokumentarnog filma „The Stringer“ na Sundance Film Festivalu početkom 2025. Film je iznio ozbiljne sumnje da Nick Ut, tadašnji fotograf Associated Pressa (AP), možda nije bio stvarni autor fotografije, već da ju je snimio vijetnamski freelancer Nguyen Thanh Nghe ili čak vojni fotograf Huynh Cong Phuc. Ovi navodi potaknuli su lavinu reakcija i službenih istraga – kako od strane World Press Photo, tako i AP-a.
Tri istrage, tri odgovora
World Press Photo: Nakon vlastite analize i uvida u nove dokaze, WPP je zaključio da postoji previše sumnje da bi se autorstvo i dalje moglo pripisivati Nicku Útu. U službenoj izjavi navode:
Zbog trenutne sumnje, World Press Photo je suspendirao pripisivanje autorstva Nicku Útu. Dostupni vizualni dokazi i vjerojatno korišteni fotoaparat tog dana ukazuju da su fotografi Nguyễn Thành Nghệ ili Huỳnh Công Phúc možda bili u boljoj poziciji za snimanje fotografije. Važno je naglasiti da sama fotografija nije dovedena u pitanje i da nagrada za fotografiju ostaje. Samo je autorstvo pod istragom. Ovo ostaje sporna povijest i moguće je da autor fotografije nikada neće biti potpuno potvrđen. Suspenzija autorstva ostaje na snazi dok se ne dokaže suprotno.
Associated Press: AP je proveo opsežnu, gotovo stostraničnu internu istragu, pregledao sve dostupne negative i tehničke podatke, te zaključio da, iako novi dokazi otvaraju ozbiljna pitanja, nema dovoljno čvrstih dokaza da bi se autorstvo oduzelo Nicku Útu. AP i dalje službeno potpisuje fotografiju njegovim imenom, ali priznaje da je moguće da istina nikada neće biti potpuno razjašnjena.
https://www.ap.org/wp-content/uploads/2025/05/TerrorOfWarReportUpdate_May2025.pdf
Autori dokumentarca: Redatelj Bao Nguyen i istraživački tim „The Stringera“ uvjereni su da je pravi autor Nguyen Thanh Nghe, što temelje na rekonstrukciji događaja, svjedočanstvima i tehničkoj analizi fotografija.
Zašto je pitanje autorstva važno?
Ova odluka ima duboke posljedice za povijest fotonovinarstva, ali i za širu javnu percepciju istine. Kako navodi izvršna direktorica WPP-a Joumana El Zein Khoury, u svijetu dezinformacija i narušenog povjerenja u medije, transparentnost i spremnost na preispitivanje povijesnih činjenica ključni su za očuvanje integriteta profesije
„Ovo možda nije savršeno rješenje. Ali je promišljeno i principijelno. Poštuje složenost pitanja, ostaje otvoreno za nove dokaze i, najvažnije, potiče kritički dijalog.“
Što sada piše uz fotografiju?
World Press Photo je uz sliku dodao novu napomenu kojom se jasno ističe da je autorstvo suspendirano, a kao potencijalni autori navode se i Nghé i Phuc. Nagrada za fotografiju nije povučena, a sama slika i dalje ostaje neosporni dokument užasa rata i simbol borbe za mir.
Gdje su rupe i zašto je istina neuhvatljiva?
Sve tri istrage slažu se u jednom: zbog kaotičnih okolnosti, analogne tehnologije i nedostatka potpune dokumentacije, možda nikada nećemo saznati tko je točno pritisnuo okidač u ključnom trenutku. AP ističe da „njihovi standardi zahtijevaju dokaze i sigurnost za uklanjanje potpisa, a to je nemoguće utvrditi s vremenskim odmakom od 53 godine“.
Što ovo znači za povijest i budućnost?
U svom prethodnom tekstu već smo upozorili da „pitanje autorstva ostaje otvoreno“ i da je istina često složenija od službenih narativa. Sada, s ovim povijesnim presedanom, svijet vizualnog novinarstva pokazuje spremnost na samokritiku i otvorenost prema novim interpretacijama povijesti.
Ova odluka ne umanjuje značaj same fotografije niti svjedočanstvo Kim Phuc, čija je životna priča i dalje snažan podsjetnik na patnje nedužnih u ratu. No, podsjeća nas i na to da su povijesne istine često krhke, podložne preispitivanju i ovisne o novim dokazima i interpretacijama.
Priča o „Napalm djevojčici“ sada je i priča o sumnji, transparentnosti i odgovornosti. Povijest se ne piše samo slikama, već i pitanjima koja smo spremni postaviti o njima. Ova odluka World Press Photo-a otvara novo poglavlje u razumijevanju istine, autorstva i etike u fotonovinarstvu – i poziva nas da nikada ne prestanemo propitivati čak i ono što se činilo neupitnim
