
Ukratko: Za većinu klasičnih studijskih portreta dovoljno je jedno svjetlo i jedan odbojnik. Drugo svjetlo dodajete tek kad želite kontrolirati pozadinu, treće kad želite odvojiti kosu od pozadine, a četvrto rijetko i samo kad ima jasan zadatak. Broj svjetala ne diže kvalitetu portreta, nego kontrolu nad njim. Ako s jednim izvorom ne dobivate dobar portret, tri neće pomoći nego će stvoriti tri problema.
Pitanje koliko svjetala za portret zapravo treba obično dolazi iz straha da s jednim nije moguće napraviti nešto ozbiljno. Moguće je, i to je najbrži put do razumijevanja svjetla, jer nema drugog izvora koji skriva vaše greške.
Odabrani radovi članova hrvatske foto zajednice Cahayabox. Pogledaj fotografije, objavi svoje i sudjeluj u natječajima.
Pogledaj fotografijeJedno glavno svjetlo (key light) postavljeno pod kutom i jedan bijeli odbojnik s druge strane pokrivaju velik dio portretnih situacija: poslovni portret, obiteljski portret i portret za profil.
Odbojnik preuzima dio posla drugog svjetla, samo bez kabela, bez stalka i bez potrebe da izjednačavate snagu dva izvora. Vraća dio glavnog svjetla u sjenu i vi odlučujete koliko, tako da ga primaknete ili odmaknete. Odbojnik ne može raditi neovisno o glavnom izvoru. Nema vlastito svjetlo.
Najveća prednost rada s jednim svjetlom je to što je uzrok svake sjene očit. Znate točno što pomaknuti kad nešto ne valja.
Andre Brown to pokazuje u praksi. U nešto manje od deset minuta slaže sedam različitih portreta s jednim jedinim svjetlom, mijenjajući samo kut, visinu i udaljenost izvora. Video je na engleskom, ali se svaki postav vidi prije nego što ga objasni.
Kad dodajete drugo svjetlo, najčešća greška je usmjeriti ga u lice s druge strane. Time poništavate sjenu koju je prvo svjetlo napravilo i vraćate se na ravnu sliku od koje ste bježali.
Drugo svjetlo ide na pozadinu kad želite kontrolu nad njom. Time odvajate model od podloge i dobivate kontrolu nad tim je li pozadina bijela, siva ili tamna, neovisno o tome kako je osvijetljeno lice.
Za čisto bijelu pozadinu računajte s jednom do dvije blende više nego na modelu, a točan iznos ovisi o udaljenosti modela od pozadine, o tome koliko sama podloga vraća svjetla i o tome kako mjerite. Sivu pozadinu izjednačavate s licem. Možete je posvijetliti ili potamniti po volji. Tamnu ne osvjetljavajte i odmaknite model dalje od nje.


Treće svjetlo, rubno ili kontra svjetlo (rim light), dolazi iza modela, sa strane, usmjereno prema kosi i ramenima. Stvara tanku svijetlu liniju koja odvaja siluetu od pozadine.
Ovo je zadnje svjetlo koje stvarno mijenja sliku i prvo koje se lako pretjera. Prejak je ako ga primijetite prije lica. Trebao bi se osjetiti, ne vidjeti.
Kod tamne kose na tamnoj pozadini obrub je razlika između portreta i mrlje. Kod svijetle kose na bijeloj pozadini najčešće ga uopće ne trebate.
| Zadatak | Svjetala | Što radi svako |
|---|---|---|
| Poslovni portret, glava i ramena | 1 plus odbojnik | Glavno svjetlo pod kutom, odbojnik puni sjenu |
| Portret na bijeloj pozadini | 2 do 3 | Glavno na lice, jedno ili dva na pozadinu |
| Beauty i kozmetika | 1 do 2 | Glavno visoko, odbojnik ili slabije svjetlo odozdo |
| Dramatičan portret | 1 | Jedno svjetlo sa strane, bez odbojnika |
| Portret cijele figure | 2 do 3 | Glavno, pozadina, po potrebi obrub |
| Grupni portret | 1 do 2 | Jedan veliki izvor može biti dovoljan, dva daju ravnomjerniju pokrivenost |
Postoji jednostavan test. Isključite jedno po jedno svjetlo i pogledajte što se izgubi. Ako se ne izgubi ništa što biste branili, to svjetlo tamo ne treba stajati.
Za velik dio klasičnih studijskih portreta dva ili tri izvora daju dovoljno kontrole. Za većinu klasičnih portreta četvrto svjetlo najčešće nije potrebno. Tamo gdje se koristi, u beauty i modnoj fotografiji, u reklamnoj i produkt fotografiji, svaki izvor ima jasno definiran zadatak. To je ujedno i mjerilo. Ako novom svjetlu ne možete reći što točno radi, vjerojatnije je da nedostaje pomak nego izvor.


Veličina izvora u odnosu na lice, njegova udaljenost i kut pod kojim pada. Te tri stvari odlučuju kako portret izgleda, i sve tri kontrolirate s jednim jedinim svjetlom.
Od te tri stvari udaljenost je najmanje očita, a najbrže mijenja sliku. Isti softbox na dva različita mjesta daje dva sasvim različita svjetla, bez da ste išta kupili.
Primaknete li veliki softbox modelu, on postaje velik u odnosu na lice. Prijelaz iz svjetla u sjenu je mekši, a svjetlo brže pada prema pozadini, pa pozadina potamni sama od sebe.
Odmaknete li ga, postaje relativno manji. Sjene se zaoštravaju, ali svjetlo pada sporije i ravnomjernije pokriva veći prostor, što je korisno kad u kadru imate dvoje ljudi ili cijelu figuru.
Isprobajte to prije nego što posegnete za drugim svjetlom. Ista bljeskalica, tri udaljenosti, tri različita portreta.
Slika koja se ne da popraviti pomicanjem jednog izvora ima problem u položaju modela ili u pozadini, ne u broju svjetala.
Redoslijed kupovanja izaziva jednako zabune kao i broj svjetala. Novac uložen krivim redoslijedom završi kao oprema koja stoji u kutu.
S jednim blicem i malim reflektorom veći softbox mijenja fotografije više nego drugi blic. Veći izvor u odnosu na lice daje mekše prijelaze iz svjetla u sjenu, a upravo se ti prijelazi najčešće prepoznaju kao studijski izgled.
Jeftin stalak koji se ljulja pod softboxom od jednog metra košta vas živce svakih deset minuta, a u najgorem slučaju i opremu. Ovo je dio na kojem se ne štedi.
I to ono koje možete kombinirati s prvim, po mogućnosti iz iste serije ili barem sličnih karakteristika, kako biste lakše uskladili snagu i temperaturu boje.
Za portret u studiju bljeskalica i dalje ima prednost jer daje puno svjetla u kratkom trenutku, pa možete raditi na niskom ISO-u i zatvorenijoj blendi bez zamućenja pokreta.
Stalno svjetlo ima jednu veliku prednost za učenje. Vidite točno što svjetlo radi prije nego što pritisnete okidač. Ako tek počinjete i ne razumijete kako sjena reagira na pomak izvora, stalno svjetlo skraćuje učenje jer uklanja pogađanje.
Za video bljeskalica ne pomaže. Scena mora biti osvijetljena cijelo vrijeme snimanja, pa ta odluka riješi sama sebe.
Za početak je dovoljno jedno glavno svjetlo i odbojnik. Drugo svjetlo dodajete kad želite zasebno kontrolirati pozadinu, a treće kad želite rubnim svjetlom odvojiti kosu i ramena od pozadine. Za velik dio klasičnih studijskih portreta tri izvora su gornja granica, ne polazna točka.
Da. Jedno svjetlo s odbojnikom dovoljno je za velik dio klasičnih portretnih zadataka. Dodatna svjetla daju kontrolu nad pozadinom i odvajanjem od nje, ne nad kvalitetom samog lica.
Ne nužno, ali zasebno svjetlo na pozadini daje vam kontrolu nad tim koliko će bijela biti bijela. Kao početna vrijednost uzima se oko jedna do dvije blende više svjetla na pozadini nego na licu, a točan iznos ovisi o udaljenosti modela od pozadine i o samoj podlozi.
Za popunjavanje sjene na licu najčešće jest. Odbojnik vraća svjetlo u sjenu, jeftin je i ne unosi novu sjenu. Ne može zamijeniti svjetlo na pozadini ni obrub, jer ta dva rade posao koji odbojnik ne može.
Jedno svjetlo s odbojnikom dovoljno je za učenje i za velik dio klasičnih portreta. Drugo svjetlo ne poboljšava lice nego daje zasebnu kontrolu nad pozadinom, pa ga dodajete kad vam pozadina ne ispada onako kako želite.
Dva, postavljena šire i simetrično, kako bi svi u grupi dobili približno jednaku količinu svjetla. S jednim izvorom osoba na rubu grupe bit će osjetno tamnija od one u sredini.
Uzmite portret koji ste nedavno snimili i s kojim niste zadovoljni. Pitajte se konkretno koji bi problem riješilo dodatno svjetlo. Ako odgovor glasi da bi slika bila bolja, to nije odgovor. Ako odgovor glasi da je pozadina siva umjesto bijela, ili da se tamna kosa gubi u tamnoj pozadini, tada znate što kupujete i zašto.
Većina portreta koje smatramo lošima nije loša zbog nedostatka svjetla, nego zbog pogrešnog kuta, prevelike udaljenosti izvora ili modela koji stoji preblizu zidu. Sve troje popravlja se pomicanjem, ne kupovinom.
Postoji i praktični argument koji se rijetko spominje. Svako dodatno svjetlo produljuje postavljanje, a vrijeme koje potrošite na kabele i stalke oduzeto je od vremena koje provodite s modelom. Portret nastaje u tom drugom dijelu, ne u prvom. Fotograf koji za pet minuta ima postav i pola sata za rad s osobom donijet će bolji rezultat od onoga koji pola sata slaže tri izvora, pa mu ostane pet minuta.
Broj svjetala je najlakše pitanje za postaviti i najmanje važno za odgovoriti. Portret mijenja razumijevanje veličine i smjera izvora. To se uči na jednom svjetlu. Prije nego što dodate drugo, pogledajte deset grešaka pri prvoj studijskoj rasvjeti i četiri portretne sheme rasvjete, jer sve rade s jednim izvorom. Na Studio Light Workshopu prolazite točno taj put od jednog do tri svjetla, uživo i s modelom, a ako vam treba samo prostor i oprema, Cahayabox studio iznajmljuje se po 50 eura na sat sa svim uključenim. Same modifikatore i bljeskalice može se i iznajmiti bez najma studija, po danu ili na više dana.






