Kako kazniti budale koje radi fotke ili selfija uništavaju umjetnička djela?

Umjetnička djela su temelj svake kulture, no u posljednje vrijeme sve češće postaju žrtve neodgovornog ponašanja posjetitelja muzeja, pogotovo onih koji žele napraviti savršeni selfi.

U muzeju Palazzo Maffei u Veroni dogodio se incident zbog kojeg se stvarno moramo zapitati kakva osoba si dopušta radi (dobre) fotografija uništiti vrijedno umjetničko djelo. Naime, tijekom travnja dvoje turista – muškarac i žena čiji identitet još nije otkriven – fotografirao se unatoč strogoj zabrani na umjetničkoj Van Gogh stolici, djelu Nicole Bolla, ukrašenoj Swarovski kristalima. Da bi stvar bila gora, par je pričekao da osiguranje na kratko izađe iz prostorije u kojoj se nalazilo umjetničko djelo, a onda je prvo žena fingirala da sjedi dok ju je muškarac fotografirao, pa su zamijenili uloge. U jednom trenutku muškarac je očito izgubio ravnotežu i sjeo na stolac koji je – puknuo.

Srećom, kustosi i restauratori su brzo reagirali i spasili djelo, ali pitanje ostaje: što s ovakvim turistima? Kako kazniti one koji zbog selfija uništavaju umjetnost, povijest, nečiji životni rad? Sve češće svjedočimo ovakvim slučajevima, ne samo u Italiji, već diljem svijeta – od kineskih Terakota vojnika, preko firentinskih renesansnih skulptura, do rimskog Koloseuma. Motiv je uvijek isti: želja za savršenom fotografijom, bez obzira na posljedice.

Primjeri iz crne kronike selfie-turizma

Na žalost, takvo ponašanje turista sve je češće pa se postavlja pitanje kako reagirati; (visokim) kaznama ili pojačavanjem osiguranja. Spomenuti par (još) nije pronađen, no neki raniji prijestupnici ipak jesu identificirani i kažnjeni.

Jedan od najluđih događaja je nedavni pad turista među Terakote vojnike u Kini. Čovjek je izgubio ravnotežu kad je htio napraviti selfi i pao je na 2000 godine staru figuru u Mauzoleju prvog kineskog cara. Tu je i majstor iz Njemačke koji se prije godinu i pol pokušao popeti na kip iz 16. stoljeća u Firenci, odlomio dio mramora i pao u Neptunovu fontanu te napravio štetu od 5000 eura. Naravno, htio je napraviti – selfi! Brzom akcijom policije turist je priveden i kažnjen velikom kaznom. Lošije je prošao Amerikanac koji se pokušao popeti na ogradu ispred rimskog Coloseuma, no prilikom pokušaja fotkanja selfija neoprezno se naslonio na šiljke na vrhu ograde i teško ozlijedio ruku.

Slične scene bezobraznih turista prijavljivane su i u Vatikanu i drugim talijanskim i svjetskim muzejima. Selfie kultura očito postaje sve češća i agresivnija, ali ništa ne opravdava uništavanje vrijedne umjetnine. Slučajevi u Veroni, Firenci, Kini… dokazuju ljudsku egoističnost i drsku želju za (savršenom) slikom koja rezultira ozbiljnim posljedicama, ne samo uništavanjem umjetnosti nego i po zdravlje. Stručnjaci kažu da muzeji moraju pojačati nadzor i edukaciju posjetitelja te postaviti dodatne fizičke prepreke kako bi se zaštitili osjetljivi predmeti. Hoće li to zaista pomoći ili su visoka kazna i budno oko osiguranja na svakom našem koraku po muzeju dobar put za sprječavanje sličnih događaja, saznat ćemo vrlo skoro. Očito se nešto pod hitno mora promijeniti.

Slični incidenti događaju se i u Louvreu, British Museumu, pa čak i u našim muzejima i galerijama. Selfie kultura, čini se, postaje sve agresivnija i ne poznaje granice. Ljudi su spremni riskirati zdravlje, slobodu, pa i tuđu imovinu, samo za nekoliko lajkova više.

Zašto je selfie važniji od umjetnosti?

Pitanje koje se nameće je – što se dogodilo s poštovanjem prema umjetnosti? Nekada su muzeji i galerije bili mjesta tišine, divljenja i učenja. Danas su, nažalost, često samo kulise za osobnu promociju. Umjetnička djela, koja su stvarana godinama, pa i desetljećima, postaju samo rekviziti za nekoliko sekundi slave na društvenim mrežama.

Psiholozi tvrde da je selfie postao način dokazivanja vlastite vrijednosti, ali i natjecanja s drugima. “Ako nisi slikao, kao da nisi bio tamo” – postala je mantra generacija koje putuju više radi fotki nego radi iskustva. U tom procesu, granice se brišu, a posljedice ignoriraju.

Kazne ili edukacija – što je rješenje?

Stručnjaci upozoravaju da je nužno pojačati nadzor, postaviti dodatne fizičke prepreke i educirati posjetitelje. No, je li to dovoljno? Ili je vrijeme za ozbiljne kazne, javno sramoćenje i zabranu ulaska u muzeje za one koji ne poštuju pravila? Dok neki prijestupnici budu identificirani i kažnjeni, mnogi prođu nekažnjeno, a šteta ostaje.

U nekim zemljama, kazne su rigorozne – od visokih novčanih kazni, preko javnog objavljivanja imena prekršitelja, do trajne zabrane ulaska u muzeje i galerije. No, pitanje je koliko su te kazne učinkovite ako svijest o važnosti umjetnosti ne postoji. Edukacija, osobito mladih, čini se jednako važnom kao i represija. Uvođenje posebnih radionica, edukativnih materijala i vodiča može pomoći da se posjetitelji osvijeste i shvate vrijednost onoga što gledaju.

Tehnologija kao zaštita – ili nova prijetnja?

Neki muzeji uvode napredne sustave nadzora, nevidljive barijere i alarme koji se aktiviraju na najmanji dodir. Drugi zabranjuju korištenje mobitela i fotoaparata u određenim prostorima. No, ni to nije uvijek dovoljno – kreativnost “selfie generacije” često nadmašuje i najbolje sigurnosne mjere.

S druge strane, tehnologija može biti saveznik: virtualne ture, digitalne replike i interaktivni sadržaji mogu zadovoljiti želju za fotografiranjem, a da pritom umjetnička djela ostanu sigurna. Možda je vrijeme da muzeji ponude “selfie zone” s replikama, a originali ostanu za one koji znaju cijeniti pravu umjetnost.

Vrijeme je za promjene

Slučajevi iz Verone, Firence, Kine i drugih mjesta pokazuju da je ljudski egoizam, želja za pažnjom i “savršenom” slikom opasna kombinacija. Uništavanje umjetnosti nije i ne smije biti cijena jednog lažnog trenutka slave. Muzeji moraju reagirati – i to odmah. Hoće li to biti strože kazne, više zaštitara ili pametnije barijere, pokazat će vrijeme. Jedno je sigurno: nešto se mora promijeniti, i to pod hitno. Jer umjetnost pripada svima, ali odgovornost za njezinu zaštitu je na svakome od nas.