
Ukratko: GoPro je 1. lipnja 2026. ponovno predao svoje financijske izvještaje za 2025. godinu, ovaj put s revizorovim upozorenjem o “značajnoj sumnji u sposobnost nastavka poslovanja”. To je najozbiljnija formalna razina uzbune prije stvarnog bankrota. Prihodi su pali na 652 milijuna dolara, gubitak je dosegao 93,5 milijuna, a gotovine je ostalo svega 49,7 milijuna. Ironija je u tome što se sve događa baš u trenutku kad je GoPro izbacio najambicioznije kamere u svojoj povijesti.
Upozorenje o “going concern” sumnji nije objava bankrota, nego računovodstvena ocjena. GoPro i njegov revizor, PricewaterhouseCoopers, sada se službeno slažu da postoji dokumentirana neizvjesnost može li tvrtka podmiriti svoje obveze u sljedećih dvanaest mjeseci. Drugim riječima: kamere se i dalje proizvode i prodaju, ali brojke više ne jamče da će tako i ostati.
Za svakoga tko snima video, GoPro je više od burzovne priče. Već desetljeće i pol to je standardna oprema za akcijske snimke, POV kadrove i sve situacije u kojima je preskupo ili preopasno riskirati veliki fotoaparat ili filmsku kameru. Zato ova vijest odjekuje daleko izvan financijskih portala.
Sami izvještaji identični su onima objavljenima u ožujku, a jedina suštinska novost upravo je revizorova napomena. No brojke iz nje vrijedi ponoviti:
Upravo je zadnja stavka najopasnija. GoPro duguje novac trima vjerovnicima – fondu Farallon, banci Wells Fargo i fondu Yorkville – a njihovi su ugovori međusobno povezani odredbama o unakrsnom neispunjenju. Probije li se jedan uvjet, svi vjerovnici teoretski mogu zatražiti trenutačnu otplatu. Tvrtka čak upozorava da bi i samo ponovno podnošenje izvještaja netko mogao protumačiti kao povod za naplatu.
Okidač nije bila prodaja kamera, nego nešto što trese cijelu tehnološku industriju: cijene memorijskih čipova. GoPro navodi da su memorijske komponente samo u zadnjem tjednu ožujka 2026. poskupjele 80 do 115 posto, nakon čega su dobavljači najavili smanjenje proizvodnje. Kad imaš tanku zalihu gotovine, a ključne komponente preko noći postanu dvostruko skuplje, matematika se brzo raspadne.
Tu je lekcija i za nas koji opremu samo kupujemo: isti val poskupljenja memorije već se prelijeva na cijene memorijskih kartica, SSD-ova pa i samih fotoaparata. Ako planirate nadogradnju opreme, ovo je razlog da pratite cijene pažljivije nego inače.
Uprava povlači sve poteze koje u ovakvoj situaciji možete zamisliti. Angažirani su savjetnici za moguću prodaju ili spajanje tvrtke, razmatra se prodaja imovine i traženje svježeg financiranja, a u travnju je otpušteno oko 23 posto zaposlenih. Najneobičniji dio plana: GoPro ozbiljno razmatra plasiranje svoje tehnologije snimanja u obrambenu i zrakoplovnu industriju, što je za brend izrastao na surfanju i skijanju prilično dramatičan zaokret.
Važno je reći i ovo: GoPro izričito navodi da bankrot nije pokrenut niti se razmatra. No tvrtka je sama zaključila da svi navedeni planovi zasad nisu dovoljni da se sumnja u opstanak ukloni.
Cijela priča ima gorak okus jer dolazi u trenutku kad je GoPro napokon isporučio ono što su profesionalci godinama tražili. Nova serija MISSION 1, građena oko svježeg GP3 procesora, donosi 1-inčni senzor, a postoji čak i varijanta s izmjenjivim Micro Four Thirds objektivima. Uz nju su stigli i 360-stupanjska MAX2, kompaktna LIT HERO i gimbal Fluid Pro AI. Recenzenti su oduševljeni, a serija MISSION 1 osvojila je i nagradu za najbolji proizvod sajma NAB 2026, o čemu je pisao i CineD, koji prve snimke usporenih kadrova opisuje kao zapanjujuće.

Dakle, hardver nikad nije bio bolji, ali tvrtka nikad nije bila ranjivija. Slične smo paradokse u industriji već gledali: izvrstan proizvod sam po sebi ne plaća dugove.
Ako imaš GoPro u torbi, on će snimati i sutra i dogodine – hardver ne prestaje raditi zbog revizorove napomene. Prava pitanja su dugoročnija: što s jamstvom, hoće li stizati nadogradnje firmvera, što s pretplatom i servisima GoPro Cloud i Quik o kojima ovisi automatska sinkronizacija i obrada snimaka. Moderna kamera je pola hardver, pola softverski ekosustav, slično kao što Blackmagic svoje kamere unapređuje softverski dugo nakon kupnje – i upravo taj softverski dio postaje neizvjestan kad se vlasnik nađe u problemima.
Za polaznike tečaja i hobiste pouka je šira: ne kupuje se samo uređaj, nego i budućnost tvrtke koja iza njega stoji. To ne znači da GoPro treba otpisati – moguće je da tvrtku kupi netko s dubljim džepom i da priča dobije sretan nastavak, kao što specijalizirane kamere ne nestaju ni nakon spektakularnih incidenata poput pada kamere na sajli usred reprezentativne utakmice. Ali kupnju skupog dodatnog pribora i višegodišnje pretplate trenutno vrijedi odvagnuti pažljivije.
Neće. Kamera snima neovisno o financijskom stanju proizvođača. Pod upitnikom su dugoročno servisi u oblaku, nadogradnje firmvera, jamstveni servis i pretplatničke usluge.
Ne. Riječ je o računovodstvenom upozorenju da postoji neizvjesnost oko sljedećih dvanaest mjeseci poslovanja. GoPro navodi da bankrot nije pokrenut niti se razmatra, a s vjerovnicima aktivno pregovara.
Hardver je trenutačno odličan, a serija MISSION 1 dobiva sjajne prve dojmove. Ako kamera radi ono što trebaš već danas, rizik je umjeren. Oprezniji budi s dugoročnim pretplatama i skupim sustavskim dodacima koji ovise o budućnosti tvrtke. Moguća su i snižavanja cijena bude li tvrtka tražila gotovinu.
GoPro je nekad definirao cijelu kategoriju: njegovo je ime postalo sinonim za akcijsku kameru kao što je “džip” sinonim za terenac. Sljedećih dvanaest mjeseci pokazat će vrijedi li taj brend više kao samostalna tvrtka, kao nečija akvizicija ili tek kao poglavlje u povijesti snimanja. Za sve nas koji volimo snimati, najbolji bi ishod bio da MISSION 1 dobije priliku dokazati da je stigao na vrijeme, a ne prekasno.






