Ukratko: Lindsay Adler, jedna od najpoznatijih svjetskih portretnih fotografkinja, u novom videu za Adoramu pokazuje vježbu koju bi svatko sa studijskom rasvjetom trebao isprobati: glavno svjetlo ostaje na istom mjestu cijelo vrijeme, a samo se drugoj bljeskalici mijenja pozicija i modifikator. Rezultat su tri potpuno različita portretna looka iz iste postave: čista bijela pozadina, dramatičan rim light i kreativni editorial s teal gelom.
S jednim svjetlom možete napraviti odličan portret i to je uvijek prvi korak u učenju studijske rasvjete. No drugo svjetlo donosi ono što jednim izvorom jednostavno ne možete postići: kontrolu pozadine neovisno o subjektu, separaciju subjekta od pozadine i mogućnost da raspoloženje fotografije mijenjate bez pomicanja modela. Upravo to je poanta ove vježbe: drugo svjetlo nije “još svjetla”, nego novi alat za oblikovanje scene.
Glavno svjetlo u videu je Profoto Pro-D3 s velikim octaboxom od 120 cm, featheran preko kadra. Feathering je tehnika kod koje svjetlo ne usmjerite ravno u model, nego ga zakrenete tako da subjekt oplahne mekši rub snopa. Time dobivate nežniji prijelaz svjetla i sjene na licu, a manje svjetla prosipa se po pozadini. Ta postava ostaje identična u sva tri looka, pa je svaka razlika koju vidite u videu isključivo posljedica druge bljeskalice.
U prvoj varijaciji druga bljeskalica usmjerena je u sivu papirnatu pozadinu na visokoj snazi. Trik koji štedi novac: dovoljno jako osvijetljena siva pozadina na fotografiji postaje čisto bijela. Ne trebate kupovati bijeli papir, ne trebate mijenjati pozadinu između setova, sve rješava snaga drugog svjetla. Istim principom, samo manjom snagom, od sive pozadine možete dobiti i cijeli raspon tonova od svijetlo sive do gotovo crne.
U drugoj varijaciji ista bljeskalica seli se iza modela, dobiva uski strip softbox 30×120 cm s gridom i postaje rubno svjetlo. Tanak snop ocrtava kosu i liniju čeljusti pa se subjekt odvaja od tamne pozadine i portret odmah dobiva dubinu i dimenziju. Grid je tu ključan jer sprečava da svjetlo curi u objektiv i na pozadinu; bez njega bi rim light brzo postao nekontrolirani odsjaj.
Treća varijacija je najzabavnija: druga bljeskalica postaje fill svjetlo s teal gelom. Hladni plavo-zeleni ton puni sjene dok glavno svjetlo zadržava prirodnu boju kože, a kontrast tih dviju temperatura daje moderan editorial izgled kakav viđate u modnim magazinima. Gelovi su pritom jedan od najjeftinijih kreativnih alata u studiju: set folija košta kao dvije pizze, a otvara potpuno novi svijet boja.
Oprema u videu je profesionalna, ali nijedan od tri looka ne ovisi o cijeni opreme. Ista logika radi s bilo koje dvije bljeskalice i osnovnim modifikatorima: octabox ili obični softbox za glavno svjetlo, strip ili čak goli reflektor s komadom kartona za rubno, folije u boji za gel. Bitno je razumjeti što koja pozicija svjetla radi, a upravo to vježbamo na našoj radionici studijske rasvjete. Ako su vam pojmovi poput mekog i tvrdog svjetla još maglovit teren, krenite od našeg vodiča o tvrdom i mekom svjetlu.
Ne. Principi pozadinskog svjetla, rim lighta i gelanog filla isti su bez obzira na marku. Dvije pristupačne bljeskalice s osnovnim modifikatorima dovoljne su za sva tri looka; profesionalna oprema donosi brži rad i konzistenciju, ne drugačiju fiziku svjetla.
Umjesto da centar snopa usmjerite ravno u model, svjetlo zakrenete tako da subjekt osvjetljava mekši rub snopa. Prijelazi svjetla i sjene postaju nežniji, a pozadina ostaje tamnija jer u nju ide manje svjetla.
Najčešći izbor je uski strip softbox s gridom jer daje kontroliran, izdužen snop koji prati rub tijela. Grid je važan da svjetlo ne ulazi u objektiv i ne razlijeva se po sceni.
Najbolja stvar kod ove vježbe je što za nju ne trebate ništa novo kupiti, samo jedno popodne u studiju i volju za eksperimentiranjem. Koji od tri looka biste prvo isprobali?






