Steven Haining i Ciara Antoski zaronili opasno duboko i stvorili fantastične fotke

Ideja, mašta, hrabrost i godinu dana treninga obilježili su podvig kanadskog fotografa Stevea Haininga koji je u prosincu prošle godine zaronio na dubinu od gotovo 50 metara i odradio podvodno snimanje. Ne bi to bila tako velika i važna vijest da nije riječ o pravom malom advertorijalu za koji mu je duboko ispod površine statirala Ciara Antoski, a potvrda vrijednosti stigla je kad je snimanje i službeno uvršteno na listu koju bilježi i objavljuje slavna Guinnessova knjiga rekorda.

Steve i Ciara već su radili zajednička snimanja na dnu mora, no najdublje su dosad išli na 5-6 metara. Ovako veliku razliku u zaronu u odnosu na zadnje snimanje svakako treba tražiti u želji da se ostvari nešto dosad neostvarivo, ali i da se potvrde neke osobne ambicije. Pogled na snimljene fotografije najbolje potvrđuje o čemu je riječ.

Da bi uopće bili kadri ostvariti zaron na 50 metara i Steve i Ciara vježbali su više od godinu dana, među ostalim i završili tečaj ronjenja na velikim dubinama. Uz prisustvo opasnog podmorskog svijeta poput morskih pasa i velikih meduza, za snimanje je najveći sigurnosni problem predstavljala dekompresija. Zato je oko fotografa i modela okupljen tim stručnjaka koji su s površine i na dnu mora pratili što se događa s Hainingom i Antoski.

Photo session održan je uz obalu Boca Ratona na Floridi, pored olupine broda Hydro Atlantic, a upravo je Steve Haining prilikom zarona imao bliski susret s meduzom, no ubod njezinih otrovnih lovki nije uzrokovao odgodu snimanja.

Dakako, priprema je bila ključna jer je sam zaron trajao manje od sat vremena, a od toga je samo 15-tak minuta provedeno na dnu oceana. Zato je prvi zaron odrađen dan uoči previđenog snimanja kad su postavljeni kompletan set na dno te konop za izron s dodatnim spremnicima kisika, privezan za plutaču na površini. Tada je uočen i tigrasti morski pas, jedna od najagresivnijih morskih nemani koja može narasti i do 5 metara, što je izazvalo određenu zabrinutost cijelog tima.

Cijelo vrijeme snimanja razmišljao sam je li s Ciarom sve u redu. Ako ja kao snimatelj počnem osjećati vrtoglavicu ili umor, kako je onda Ciari koja se bavi modelingom zadržavajući zrak u plućima. Unatoč velikom timu ljudi oko nas, osjećao sam veliki rizik dok smo snimali.

Steve Haining

Što se tiče snimanja, s tehničke strane najveći problem predstavljala je slaba vidljivost Ciare Antoski jer nije bi nosila masku dok god je kamera snimala, a nimalo nije olakšavala ni činjenica da je svako malo trebala dobiti „porciju“ zraka od ronitelja koji su bili uz Haininga. Kompletna komunikacija pod vodom je bila neverbalna i rješavala se gestikulacijom rukama.

Oprema koja je korištena na snimanju također se trebala prilagođavati. SeaFrog kućište koje Haining koristi za svoj Fujifilm X-H2S predviđeno je samo za dubinu od 40 metara, pa ga je morao modificirati zamjenom O-prstenova i dodavanjem spužve. Tako je zaštitilo kameru i objektiv od 23 mm tijekom 52-minutnog podvodnog snimanja.

„Zabavno je iz udobnog prostora studija u kojem sam radio portrete zaroniti duboko pod more. Za razliku od snimanja portreta, pod morem nije bilo mogućnosti za kvalitetnu komunikaciju, a i vidljivost je bila jako loša“, kazao je nakon odrađenog snimanja Steve Haining dodajući da u bliskoj budućnosti ne planira novo ronjenje, pogotovo ne na te dubine, no ima ideju da s Ciarom krene na novu opasnu foto avanturu:

„Njezin dečko je pilot paraglajdera i već neko vrijeme obojica razmišljamo kako odraditi neko snimanje leteći jedan uz drugoga. Zasad je sve još u pripremi, no mislim da bi ravnice Utaha mogle poslužiti kao fantastičan krajolik iznad kojeg bismo mogli snimati Ciaru. To snimanje sigurno neće srušiti neki Guinnessov rekord, no uvjeren sam da bi ti portreti mogli biti vrlo zanimljivi“.