Najstariji fotografski muzej na svijetu naplaćuje 400 dolara po satu za fotografiranje

Razne američke fotografske zajednice i udruge posljednjih dana burno raspravljaju o odluci Muzeja George Eastman, institucije koja se smatra najstarijim fotografskim muzejom na svijetu, nakon što je uvedena naknada od 400 američkih dolara po satu za profesionalna fotografiranja na muzejskom imanju.

Muzej se nalazi na nekadašnjem posjedu George Eastman u Rochesteru (država New York), osnivača slavne Eastman Kodak Company te čovjeka koji je krajem 19. stoljeća popularizirao fotografiju i učinio je dostupnom širokim masama. Upravo zato mnogi fotografi smatraju da nova politika nosi snažnu simboliku.

Nova pravila i niz ograničenja

Prema službeno objavljenim pravilima, svi profesionalni fotografi moraju rezervirati termin najmanje 48 sati prije dolaska u muzej, fotografiranja se mogu održavati samo izvan redovnog radnog vremena muzeja, a cijena korištenja vanjskih prostora iznosi 400 dolara po satu. Fotografiranje unutar povijesne Eastmanove vile naplaćuje se još više – 600 dolara po satu. Nenajavljeni dolasci više nisu dopušteni.

Uz sve to, nova pravila uključuju i niz ograničenja. Zabranjena je uporaba stativa, rasvjete na stalku, garderobnih stalaka i većih rekvizita, kao i bilo kakvo pomicanje vrtne opreme ili ulazak u cvjetne gredice.

Iz muzeja poručuju kako je odluka donesena zbog sve većeg broja profesionalnih snimanja na njihovom posjedu. U službenom obrazloženju muzej navodi kako ulaže značajna sredstva u održavanje povijesnog zdanja i vrtova te da nova pravila trebaju pomoći u očuvanju prostora i boljoj organizaciji fotografskih aktivnosti.

Posljednjih godina popularnost našeg imanja kao lokacije za fotografiranje posebnih prigoda dramatično je porasla. Promjene su nužne jer se pojedinih dana na našem posjedu okupljaju stotine ljudi radi maturalnih fotografija, diploma, zaruka i drugih posebnih događanja.

George Eastman Museum

Eliminacija manjih foto studija?

Odluka je izazvala brojne reakcije među lokalnim fotografima i na društvenim mrežama. Na Redditu i drugim fotografskim forumima, gdje se rasprava brzo proširila među profesionalcima i amaterima, mnogi ističu da bi takva cijena mogla potpuno eliminirati manje fotografske studije, početnike i studente fotografije s jedne od najpoznatijih lokacija u Rochesteru.

Dio fotografa razumije potrebu za regulacijom sve većeg broja komercijalnih snimanja, no smatra da je muzej mogao pronaći model koji bi bio manje restriktivan, primjerice kroz godišnje dozvole ili znatno niže naknade za manje produkcije.

Isprva sam mislila da je riječ o satiričnoj vijesti. Četiristo dolara po satu zaista je puno novca. Čini se kao da zajednici poručuju: ostanite vani, ne želimo vas ovdje.

Fotografkinja Erin Cummings

Manja gužva, zaštita baštine i održavanje prostora

Iako je odluka Eastman Museuma izazvala posebnu pozornost zbog simboličke važnosti same institucije, riječ je o trendu koji se posljednjih godina sve češće pojavljuje u muzejima, povijesnim lokacijama i zaštićenim javnim prostorima. Sve više institucija uvodi dozvole i naknade za profesionalna snimanja kako bi smanjile gužve, zaštitile kulturnu baštinu i osigurale dodatne prihode za održavanje prostora.

No upravo zato što je riječ o muzeju koji čuva nasljeđe čovjeka zaslužnog za demokratizaciju fotografije, rasprava je dobila dodatnu težinu. Za mnoge fotografe pitanje više nije samo koliko košta sat fotografiranja, već kakvu poruku jedna od najvažnijih svjetskih fotografskih institucija šalje zajednici koju bi trebala predstavljati.